Print Friendly, PDF & Email

Susjed Bero ušao je u kuću Stipanovih pucajući od smijeha. Svi su ga znatiželjno gledali, osim Trpimira. On je i dalje nosa naslonjenog na prozor virio vani.

»Crveniji ti je nos, Trpimire, od nosa Djeda mraza ispred kuće«, reče Bero.

Trpimir se počeša po nosu kao da će time spoznati koje mu je zaista boje. Svi graknuše u smijeh i zadirkivanje. On je zbunjeno stajao. Što im je sada? Samo je provjeravao kakvo je vrijeme vani i razmišljao kako će to biti lijepo kad odu na Blidinje. Tata je tako rekao i ne smije prevariti. Uvjet je bio imati dobro ocjene, on je taj uvjet ispunio i sada čeka nagradu.

»A jest hladno vani«, započe Bero nakon nekog vremena drugu priču. »Smrzao sam se dok sam prešao ovih nekoliko koraka od svoje do vaše kuće. Najbolje bi bilo napraviti neki tunel«, okrene on opet na zafrkanciju.

Trpimir ga je gledao. Bude li on uvjeravao njegove ukućane da je hladno, možda oni to iskoriste da se ovih dana ostane kod kuće. E, ne može to tako.

»Baš nije hladno«, spuca Trpimir u lice susjedu Beri. Sad njemu ništa nije bilo jasno. Samo ga je gledao i taman kad je zaustio, oglasi se mama:

»Trpimire, ništa se ti ne boj. Bilo hladno ili ne na Blidinje se ide. Uostalom, tamo se u ovo doba ne ide na kupanje, nego na skijanje, pa što je hladnije to bolje.«

On se počeša po glavi. Nije na to mislio. Bi mu krivo što je pogriješio, ali drago što mu je mama priskočila u pomoć. Znao je, nije bilo prvi put pa će i on njoj morati pomoći. Odmah će otići donijeti naramak drva koji joj je još jutros obećao.

»Stani, kud žuriš«, zaustavi ga Bero. »Nešto ću ja tebi reći. Ako već ideš na to skijanje, što se meni nimalo ne sviđa, onda trebaš imati Boga uz sebe.«

»A jesi pametan«, još pomalo ljut na njega reče Trpimir, zbog čega ga mama puknu malo po ušima. I on nastavi ljepšim glasom. »Kad god negdje idem ili nešto radim, ja se prekrižim«, dometnu i zauze važan položaj.

»Sve je to dobro, ali uz sebe uvijek trebaš imati moći. Tako te Bog uvijek čuva.«

»A što su ti to moći«, upita ga znatiželjno.

»To ti je djelić nečega što je bilo u doticaju sa svecem. A može ga zamijeniti i nešto posvećeno, kako je govorila Kraljica Mira u župi Međugorje. Nije to poput onoga vašeg Harryja Pottera, ili kako li se zove onaj izmišljeni lik s navodnim magičnim silama. Pročitaj malo o svemu tomu pa ćeš vidjeti. Služiš se valjda internetom«, bocnuo ga je.

»Ajde dobro, vidjet ćemo«, reče Trpimir da sve prikrati i ode po ona drva. Usput je mislio kako bi se zaista trebao potruditi pa saznati što su to te Berine »moći«. Ni on nije previše mario za toga Pottera, nekako mu se činio umjetan, pa je radije čitao druge stvari. A sve o Bogu je rado saznavao. Ni sam ne zna zbog čega. Možda zbog toga što mu je o njemu lijepo pričala baka Ivica. Da nju upita o moćima?

Miljenko Stojić

Cvrčak, VIII., 28, Čitluk, siječanj-veljača, 2017., str. 18.

Osobno