KAZALJKE

Print Friendly, PDF & Email

Još se smijem i ruke su mi nestašne, ali nadam se da će ovaj tekst ispasti kako treba. Čuo sam, naime, jednu pošalicu. Ona kaže da je neki ravnatelj škole prigovorio profesoru kako kasni na predavanje. On je skrušeno dodao da je to tako, ali i da zbog toga ode prije sa sata pa je sve u redu. Da ne povjeruješ! Zamijenio pajdo prava značenja stvari.

Sve me ovo podsjeća na onaj trenutak kada u ožujku i listopadu kazaljke sata gonimo naprijed i nazad. A mogle su mirne duše stajati tamo gdje su i bile. Kao, time imamo više danjeg svjetla za rad pa trošimo manje goriva i tako čuvamo naš okoliš. Nekako mi se čini da bi o tome zapravo prvi trebali progovoriti poljodjelci. Njihova leđa sunce prži dok rade na poljima. A oni rekoše da im krave daju manje mlijeka kada počnu te igre sa satovima. I sad ti odluči tko je pametniji: te krave ili oni koji u svojim udobnim uredima smišljaju ovakve odredbe.

Opširnije...

MREŽA

Print Friendly, PDF & Email

Polako je dolazio i taj dan. Prva sv. pričest. Dugo je Marko razmišljao o svemu. Morat će se tada i ispovjediti. Malo ga to strašilo. Kako će svoje grijehe reći onome fratru kojemu su se znali i rugati? Imao je neke prastare sandale, neke šarene hlače su mu virile ispod habita i što im je drugo preostalo nego se smijati. Ne će me valjda tada povući za uho, razmišljao je. Sjetio se. Fratar ne smije ništa odati što je čuo na ispovijedi. E, to je dobro. Ali ono s uhom još mu nije bilo jasno. To je unutar ispovijedi, ništa ne odaje pa bi mogao posegnuti za tim. Ipak, nikada nije čuo da se dogodilo nešto takvo. Valjda ne će ni njemu. Bilo mu je odmah lakše.

Opširnije...

NOVI

Print Friendly, PDF & Email

Zamirisala jesen, djeca pošla u školu, nestalo vrućina. Sunca još ima dovoljno i dobro je. Može se živjeti. Dok ne počnu kiše i snjegovi, još će stara lopta moći poslužiti. Trebat će kupiti novu, ali najprije se mora skupiti nešto novca. Odnijelo ga ljeto, sladoled, kolači, sokovi i tako to. Ne ćemo sada sve nabrajati.

U mjestu nema nečega posebno novoga. Rekli su da će praviti spomenik onim palima u Drugom svjetskom ratu i poraću, ali ga još nisu napravili. I njima nedostaje novca. Ma daj! Glupo je uskraćivati novac za ono što nam svima treba. A takvi spomenici nam trebaju. Moramo znati što je bilo prije. Za to je posebno zagrijan Pero. Kaže da će nakon pučke i srednje škole ići učiti povijest na sveučilištu. Jest to još malo daleko, ipak dobro je se odmah spremati. Nešto slično kao u školskom gradivu.

Opširnije...

DE TI MENI RECI...

Print Friendly, PDF & Email

Vozili se njih dvojica Hercegovinom, koja se nekada zvala Humskom zemljom, ali pustimo to sada. Uživali su u krajoliku. Jest da je malo siv u veljači, međutim tako je bio obasjan suncem da je bilo milina. I sve bi bilo predivno da nisu iznenada morali zakočiti. Djed Josip je s obje noge upro u pod vozila koliko je mogao. Hvala Bogu zaustavili su se na vrijeme. Ispred njih je prolazila očito skupina djece. To se moglo razaznati samo po njihovoj visini, iako ima i odraslih malih, jer su neuobičajeno bili obučeni i namazani po licu. Mihovil je zinuo od čuda i zapiljio se u njih. Djed ga je kucnuo po ramenu pa je došao k sebi.

»Tko su ovi«, upita još izvan sebe.

Opširnije...

Više članaka ...

  1. MIRIS MAHOVINE

Osobno