NEPRIJATELJ

Print Friendly, PDF & Email

Vidim da čudno pogledavate nakon što ste pročitali naslov. O čemu li ću to ja vama sada govoriti? O Indijancima i kaubojima, ili nekom drugom? Niste pogodili. Da vam pomognem. Proljeće polako prelazi u ljeto, mi bivamo stariji... Opet se mrštite. Ništa ne shvaćate. Moram se malo nasmijati. Ta ne treba priču shvatiti odmah na početku. Ona nas najprije uvede u ono o čemu će se govoriti, pa nam onda to donese pred oči i na kraju nam dadne primjeren zaključak. Tako su mene učili u školi, a kako vas uče to vi sami znate.

Opširnije...

MOĆI

Print Friendly, PDF & Email

Susjed Bero ušao je u kuću Stipanovih pucajući od smijeha. Svi su ga znatiželjno gledali, osim Trpimira. On je i dalje nosa naslonjenog na prozor virio vani.

»Crveniji ti je nos, Trpimire, od nosa Djeda mraza ispred kuće«, reče Bero.

Trpimir se počeša po nosu kao da će time spoznati koje mu je zaista boje. Svi graknuše u smijeh i zadirkivanje. On je zbunjeno stajao. Što im je sada? Samo je provjeravao kakvo je vrijeme vani i razmišljao kako će to biti lijepo kad odu na Blidinje. Tata je tako rekao i ne smije prevariti. Uvjet je bio imati dobro ocjene, on je taj uvjet ispunio i sada čeka nagradu.

Opširnije...

HAJDE TI SVOJIM PUTEM

Print Friendly, PDF & Email

Stajao je Tomo sam pokraj puta. Napisao je domaći uradak, pripremio sve za školu i sada je izišao vani malo se odmoriti. Razmišljao je kako bi bilo lijepo da ima nešto novca za kupiti... Ali nije imao. Roditelji su naporno radili kako bi prehranili i školovali njega i njegovu braću i sestre. Znao je to i bio im je zahvalan. Ali ipak, da je...

»Kud si se zagledao«, prenu ga Ranko.

»A, ništa, gledam u ono cvijeće«, odgovori smeteno.

»Kakvo cvijeće, vidiš da tamo nema ništa, ono ti je sama travuljina. Da nisi nešto bolestan ili da nisi nešto skrivio«, podbode ga.

Opširnije...

KAZALJKE

Print Friendly, PDF & Email

Još se smijem i ruke su mi nestašne, ali nadam se da će ovaj tekst ispasti kako treba. Čuo sam, naime, jednu pošalicu. Ona kaže da je neki ravnatelj škole prigovorio profesoru kako kasni na predavanje. On je skrušeno dodao da je to tako, ali i da zbog toga ode prije sa sata pa je sve u redu. Da ne povjeruješ! Zamijenio pajdo prava značenja stvari.

Sve me ovo podsjeća na onaj trenutak kada u ožujku i listopadu kazaljke sata gonimo naprijed i nazad. A mogle su mirne duše stajati tamo gdje su i bile. Kao, time imamo više danjeg svjetla za rad pa trošimo manje goriva i tako čuvamo naš okoliš. Nekako mi se čini da bi o tome zapravo prvi trebali progovoriti poljodjelci. Njihova leđa sunce prži dok rade na poljima. A oni rekoše da im krave daju manje mlijeka kada počnu te igre sa satovima. I sad ti odluči tko je pametniji: te krave ili oni koji u svojim udobnim uredima smišljaju ovakve odredbe.

Opširnije...

Osobno