MOĆI

Print Friendly, PDF & Email

Susjed Bero ušao je u kuću Stipanovih pucajući od smijeha. Svi su ga znatiželjno gledali, osim Trpimira. On je i dalje nosa naslonjenog na prozor virio vani.

»Crveniji ti je nos, Trpimire, od nosa Djeda mraza ispred kuće«, reče Bero.

Trpimir se počeša po nosu kao da će time spoznati koje mu je zaista boje. Svi graknuše u smijeh i zadirkivanje. On je zbunjeno stajao. Što im je sada? Samo je provjeravao kakvo je vrijeme vani i razmišljao kako će to biti lijepo kad odu na Blidinje. Tata je tako rekao i ne smije prevariti. Uvjet je bio imati dobro ocjene, on je taj uvjet ispunio i sada čeka nagradu.

Opširnije...

NOVI

Print Friendly, PDF & Email

Zamirisala jesen, djeca pošla u školu, nestalo vrućina. Sunca još ima dovoljno i dobro je. Može se živjeti. Dok ne počnu kiše i snjegovi, još će stara lopta moći poslužiti. Trebat će kupiti novu, ali najprije se mora skupiti nešto novca. Odnijelo ga ljeto, sladoled, kolači, sokovi i tako to. Ne ćemo sada sve nabrajati.

U mjestu nema nečega posebno novoga. Rekli su da će praviti spomenik onim palima u Drugom svjetskom ratu i poraću, ali ga još nisu napravili. I njima nedostaje novca. Ma daj! Glupo je uskraćivati novac za ono što nam svima treba. A takvi spomenici nam trebaju. Moramo znati što je bilo prije. Za to je posebno zagrijan Pero. Kaže da će nakon pučke i srednje škole ići učiti povijest na sveučilištu. Jest to još malo daleko, ipak dobro je se odmah spremati. Nešto slično kao u školskom gradivu.

Opširnije...

KAZALJKE

Print Friendly, PDF & Email

Još se smijem i ruke su mi nestašne, ali nadam se da će ovaj tekst ispasti kako treba. Čuo sam, naime, jednu pošalicu. Ona kaže da je neki ravnatelj škole prigovorio profesoru kako kasni na predavanje. On je skrušeno dodao da je to tako, ali i da zbog toga ode prije sa sata pa je sve u redu. Da ne povjeruješ! Zamijenio pajdo prava značenja stvari.

Sve me ovo podsjeća na onaj trenutak kada u ožujku i listopadu kazaljke sata gonimo naprijed i nazad. A mogle su mirne duše stajati tamo gdje su i bile. Kao, time imamo više danjeg svjetla za rad pa trošimo manje goriva i tako čuvamo naš okoliš. Nekako mi se čini da bi o tome zapravo prvi trebali progovoriti poljodjelci. Njihova leđa sunce prži dok rade na poljima. A oni rekoše da im krave daju manje mlijeka kada počnu te igre sa satovima. I sad ti odluči tko je pametniji: te krave ili oni koji u svojim udobnim uredima smišljaju ovakve odredbe.

Opširnije...

MREŽA

Print Friendly, PDF & Email

Polako je dolazio i taj dan. Prva sv. pričest. Dugo je Marko razmišljao o svemu. Morat će se tada i ispovjediti. Malo ga to strašilo. Kako će svoje grijehe reći onome fratru kojemu su se znali i rugati? Imao je neke prastare sandale, neke šarene hlače su mu virile ispod habita i što im je drugo preostalo nego se smijati. Ne će me valjda tada povući za uho, razmišljao je. Sjetio se. Fratar ne smije ništa odati što je čuo na ispovijedi. E, to je dobro. Ali ono s uhom još mu nije bilo jasno. To je unutar ispovijedi, ništa ne odaje pa bi mogao posegnuti za tim. Ipak, nikada nije čuo da se dogodilo nešto takvo. Valjda ne će ni njemu. Bilo mu je odmah lakše.

Opširnije...

Osobno