Print Friendly, PDF & Email

Zoran Cukale, Gargol, Vlastita naklada, Zagreb, 2017.

Srednji vijek ostavio je duboke tragove u povijesti čovječanstva. Danas određeni kriče da su loši i mračni, a mi dobro znamo da je sve bilo drukčije. Uzmimo za primjer gotske katedrale. One jasno svjedoče svoje vjerovanje, a što svjedoče neke današnje crkve? O razvitku svih grana umjetnosti i znanosti da ne govorimo.

Na srednjovjekovnim katedralama nalazimo gargole ili vodorige čija je zadaća čuvati zidove katedrale odvodeći od njih vodu. Naravno, ljudi su uz to ispleli i raznorazne mistične priče. Polazeći od zagrebačke katedrale i njezinih vodoriga, Cukale je satkao roman koji istražuje dobro i zlo u našem naoko uobičajenom životu. Grad Zagreb živi svojim ritmom i sve izgleda tako prirodno dok se ne zakopa ispod površine.

Dva su lika, odnosno tri koja pokreću lavinu događaja, a oni opet odmotavaju klupko prave stvarnosti. To je najprije Vice Havranek, čiji je brat blizanac otišao u Pariz na operaciju, pa onda kipar Stjepan Ledić. Jedan je kući i kleše kip vodorige bojeći se za bratov život, drugi je u bolnici i bori se za svoj život, treći odjedanput nestaje iz toga života. Što se zapravo događa?

Imena mjesta u romanu su stvarna. Tako Sopot, zagrebačka četvrt, postaje poprištem prodiranja u sudbinu likova koji su spletom okolnosti došli u doticaj jedni s drugima. Sve se odvija u mjesnoj gostionici, gdje bi drugdje. Susjedi se počinju upoznavati. Ulazi tako Cukale u temu gradske osamljenosti. Godinama su živjeli jedni kraj drugih, a da nisu znali da uopće postoje.

Najbizarniji lik je Valentin Valentić, čovjek iz jugokomunističkog vremena. Redovno nosi šešir duboko navučen na čelo, naočale, ne brije brkove. Vice je tek kasnije shvatio zbog čega se tako ponaša. Mnogima se zamjerio pa ne bi bilo dobro da ga sada netko od njih prepozna na ulici. O tomu se, pak, ne brine njegova prelijepa kćerka Jelena. Ali prelijepa je samo vanjštinom, duša joj je unakažena. Odala se lošem ponašanju u bivšim vremenima, zahvaljujući očevom položaju, i nikako iz toga izići. U tomu joj pokušavaju pomoći kipar Ledić i hromi glazbenik Vedran Čonč. Ali sve završava tragično.

Zaboravismo na naše vodorige. U ovom krimi romanu, romanu gradske svakodnevice oni bivaju klesani za zagrebačku katedralu, postavljani, razbijani, pa opet ispočetka. Ovisno o tomu kako ide radnja romana.

Tako je to kad te ne zanima Bog, kad si mlak prema njemu, kad nema ruke koja bi te vodila pravim putem. Valenta, Jelenu... vodila je neka kriva ruka i sve se urušilo. Nanijeli su zlo i sebi i drugima, ponekada i ne htijući. Snažna je to poruka ovoga romana.

Otkrijmo da se Vicin brat blizanac Hrvoje vratio živ s operacije u Parizu. Kroz roman se provlači da je to zbog toga što se netko, Vice, borio ovamo za njegov život, makar stotinama kilometara daleko. Ne će crni gavran upravljati našim životom, već će nam put pokazivati bjelina i čistoća katedrale. Cukale je to, i još puno toga, pokušao izreći ovim romanom. Odvojimo li vremena za čitanje, vidjet ćemo da je uspio.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 13. prosinca 2017.; hrsvijet.net, 13. prosinca 2017.

Osobno