Print Friendly, PDF & Email

fra Mladen Rozić, Put iz sna, Matica hrvatska, Tomislavgrad, 2014.

Što se mijenja kada čovjek, kako kažu, naraste? Vanjština svakako. S nutrinom je neka druga priča. I ona bi trebala biti odrasla, ali bi morala ostati povezana i s onim što je bilo prije. Drukčije rečeno, unatoč svemu ostati nam je dijete u sebi. Rozić dobro zna o čemu se radi i to izražava pojmom snovi. Bića smo okrenuta i prema svijetu oko sebe, i prema Bogu, i prema samima sebi. Treba pronaći izlaz iz svega toga u smislu da nigdje ne pretjeramo, da na kraju svega postanemo cjelokupne ličnosti.

Ima ovdje pjesama različite tematike i različitih stilskih obilježja. U životopisu mu stoji navedeno da je pisao i za glazbenike. U nekim pjesmama se to da osjetiti, bez da smo išta prije znali. Podrazumijeva se da to ne mora umanjivati njihovu vrijednost. Na kraju svega on se kroz sve to probija i traži svoj osobeni izričaj. Treba primijetiti da se zaputio dobrim putem. Do njega je hoće li ustrajati ili će baciti koplje u trnje. Uvijek je, naime, lakše stajati po strani i ocjenjivati tuđi rad, nego se izlagati ocjenjivačkom svjetlu drugih.

Ima jedna pjesma koja se zove Mojoj murvi. Hercegovci i Dalmatinci dobro znaju što to znači. Tu se odvijao život, tu je dijete stasavalo u čovjeka. ... Imala si i ti svoju bol./ Tužne povorke ispod svojih krošanja./ Moj dida, baka, otac i majka./ I braco moj maleni./ Moj anđelak dragi.../ Sve si ih ispraćala.// Oni su otišli na put snoviđenja./ A ti još stojiš i prkosiš./ Vremenu i prolaznosti./ ... A ja sanjam./ Sve je ovo prolazno/ I u prah se pretvara./ I gledam na tebe./ I snivam nova proljeća. Dok pjesnik sniva, nama se čini kao da se igra kamenčićima. Oni su njegove pjesme. Sad ovakvi, sad onakvi, ali ide se prema razmišljanju o životu koji nas okružuje. Što nas sve čeka? Daj, bacimo još jedan kamenčić.

Rozić ne piše ni čistom duhovnošću ni čistom lirikom. Njemu je samorazumljivo da je Bog ne samo u molitvi, nego i u prirodi oko nas, u čovjeku kojega viđamo svako jutro i s kim se pozdravljamo. Sve te silnice ulaze u nas i čine nas prepoznatljivom ličnošću. To je, vjerujem, i nagnalo pjesnika da jednoga dana objelodani ono što je pisao. I dobro da je to učinio. Nekome će se napisano svidjeti, netko će odmahnuti rukom, netko će sve zanijekati. Potpuno nevažno. Važno je da je pjesnik ovim činom stao pred sebe i pokušao se odrediti u svojim daljnjim koracima.

A što nas određuje? Koji su naši snovi? Je li nam život mora ili putovanje šarenom zemaljskom kuglom? Probudimo pjesnika u sebi pa ćemo barem neke odgovore saznati. Rozić je to, budimo jasni, zamjetno učinio. Neka mu je sretno.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 15. ožujka 2015.; hrsvijet.net, 14. ožujka 2015.; glasbrotnja.net, 14. ožujka 2015.

Osobno