Print Friendly, PDF & Email

Mile Lasić – Blagica Bevanda – Ines Lasić, Odjek trenutka, Matica hrvatska, Široki Brijeg, 2011.

Nizozemska je nekada javno bila kolonijalna zemlja i njezini su pripadnici u osvojenim krajevima svašta radili. Hrvatska je nekada bila javno zauzeta zemlja i njezini su se pripadnici utjecali Bogu. Pada mi ovo napamet dok u ruci držim Zbirku pjesama Odjek trenutka i preko javnih glasila saznajem o reakcijama na tzv. Gay paradu ovih dana u Splitu. Kamo to idemo ili što je temelj našega djelovanja?

Zajedničku zbirku pjesama obično obilježava naraštajni ili svjetonazorski okvir. Neuobičajeno je da je obilježava onaj obiteljski. Ali dogodi se i to kao u ovoj zbirci. Tri pjesnika, tri početnika, sveukupno 75 pjesama, koliko iznosi i zbir njihovih životnih godina. Tu su i drugi članovi obitelji koji su doprinijeli zajedničkom djelu pisanjem uvoda, grafičkim oblikovanjem..., sveukupno njih 7. I rodio se iskorak u drukčiji način stupanja pred javnost. Svatko zasebno, ali i obitelj kao cjelina progovorili su svojim jezikom.

Predaleko bi nas odvelo ako bismo pokušali podrobno raščlanjivati pjesnički doprinos pojedinog stvaratelja. Uostalom, njima i nije bilo do toga, jer bi izdali samostalnu zbirku. Radije su posvjedočili svoju opredijeljenost za pisanu riječ i svoju opredijeljenost za okružje u kojemu provode svakodnevne dane. Svatko od njih neprestano odlazi od tog okružja, ali mu se neprestano i vraća. Obitelj je ono gnijezdo gdje se uči poštenju, otvorenom pogledu na život, dobroti u svoj punini. Čovjek sudjeluje u njezinim proslavama, radostima, pa i tugama. Koliko je ovo samo daleko od mišljenja koje nam se pokušava prodati pod krinkom slobode za one koji su drukčiji!

Svatko od njih troje prije svoga rukoveta pjesama donio je određeni moto koji se pretače u posvetu. Zanimljivo ga je čitati. Sažima misao koja će se kriti u donesenim pjesmama. Naravno da najstariji, Mile Lasić u svome motu polazi od svakodnevnih događaja oko nas. Obraća se Herceg Bosni i tami Daytona. Jasno mu je kamo i kako treba ići, samo u svemu treba ustrajati. Onaj tko ti u tome može pomoći jest obitelj, čiji je jedan od temeljnih članova majka tvoje djece. Blagica Bevanda ide putem traženja. Svjesna je da je teško ostvariti sebe, međutim tu si da ostaviš svoj trag postajući netko. Ne treba dvojiti hoće li onaj tko ovako postavi stvari ići pravim putem. A kao začin zbirci jest malodobna Ines Lasić sa svojim razigranim pjesmama. Iako ide tek u 5. razred pučke škole, zna se ozbiljno postaviti prema životu oko sebe i u književno stvaranje unijeti duh obiteljske topline. Oslobođenje koje doživljava u pisanju najbolje izražava u pjesmama: Rođenje pjesnika i Izvrnuta pjesma. Stilom samouvjerena majstora ravna pjesničkim orkestrom u sebi.

Preuzetno bi bilo nagovještavati književne dosege spomenutih stvaratelja. Za to je potrebno još pjesničkih uradaka i samostalnog izlaska pred čitatelje. Svoju su svrhu trenutno postigli. Razdrmali su ukočeno ili previše neozbiljno shvaćanje pjesništva i pjesnika. Nisu to čudni ljudi, to su ljudi između nas koji su se usudili iznijeti na svjetlo dana svoje uradke pa taman nekada izgledali pomalo hrapavi.

S ovime se ne će složiti oni koji umjesto promicanja obiteljskih vrijednosti promiču kojekakve parade te čak pedofilske stranke. Daleko su zabrazdili, zbog čega su im tuđe obiteljske vrijednosti i ljepota stvaranja. Ali uvijek ima onih koji ne pristaju na njihove smicalice i hrabro svjedoče svoju zrelost i svoje zdravlje.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 20. lipnja 2011.; hrsvijet.net, 18. lipnja 2011.

Osobno