Print Friendly, PDF & Email

Nevenka Nekić, Demon i Sveta krv, Verbum, Split, 2009.

Nevenka Nekić suvremena je hrvatska književnica. Naglašavam ovo »suvremena«, jer bi joj to neki trenutno htjeli zabašuriti. Teme, naime, koje ona obrađuje nisu njihove teme i zbog toga bi sve htjeli staviti pod tepih, iako prisežu na demokraciju.

Gornjim rečenicama čini mi se da sam prepričao sadržaj ovoga romana. Nekićka se uhvatila u koštac sa stanjem oko nas i ne želi potpisati poraz. Poziv je to svima nama da krenemo ili nastavimo sličnim putovima.

Nositelji radnje u romanu jesu zapravo tri lika. Martin je hrvatski branitelj koji se bavi pisanjem. Gvozden-Hrvoje nekako je čudno s njim povezan, a Gabrijel je zapravo izmišljeni lik romana koji je napisao Martin i koji ustvari predstavlja roman u romanu. Kolikogod da su sva tri lika različita, njihove crte se neprestano križaju jedna s drugom i zbog toga ne samo da nas ovaj roman poučava o mnogočemu nego i vrlo plijeni pozornost.

Martin ratuje u Domovinskom ratu, u Posavini, na sjeveru Bosne. Gledao je kako bolje opremljeni neprijatelj ubija ne samo vojnike, odrasle, nego i djecu. Guši ga blato oko njega i u njemu. Ne može više izdržati pa se odlučuje na put u Zagreb kamo nosi svoj roman ne bi li ga netko objavio. Dolazi negdašnjem poznaniku Gvozdenu, koji je u međuvremenu promijenio ime jer se promijenilo i vrijeme. A Gvozden, ili Hrvoje po novom, uvijek se kretao u krugu povlaštenih. Dobar posao na kojem ne treba puno raditi, a dobro se zaradi. Vedrio je i oblačio u kulturi pa se čak šuškalo da je kriv i za neke koji su zbog progona digli ruku na sebe. Martina je dočekao kao velikog prijatelja, može valjati, mislio je u sebi. Ostavši sam počeo mu je čitati roman. Nije to bila tema koja bi ga zanimala, ali ga je nešto privlačilo. U međuvremenu je doživio i infarkt. Životni položaj odjedanput mu se stubokom promijenio.

Gabrijel u Martinovu romanu priča priču o sebi. Nahoče je, posvojio ga je kanonik Lovro i na njegovom je dvoru rastao misleći da će jednoga dana i sam postati svećenik. Međutim, počeo je osjećati nazočnost zloga ili demona. Polakomio se da postane najbolji pjesnik u svojoj sredini i šire. Odnosi prvu nagradu na pjesničkom natjecanju. Muka i borba je još veća. Spoznavši da je duboko zabrazdio kreće na hodočašće u Ludbreg zajedno s drugima. Usput doživljavaju raznorazne stvari, a on u jednom napuštenom tunelu pronalazi posmrtne ostatke ljudi koji su tu, po svemu sudeći, živi dotjerani. Naravno, demon ga prati u stopu.

Iz rečenoga proizlazi da se srž radnje odigrava u Zagrebu i u njegovoj okolici. Martin je, kako rekosmo, iz Posavine, a Hrvoje je s Brača kamo s Martinom odlazi jednoga dana. Nekićka, dakle, povezuje hrvatske zemlje, njoj su granice samo administrativne zaprjeke i ništa više. Isto tako povezuje i Srednji vijek s današnjim vremenom. U liku progonjenih kulturnjaka lako možemo prepoznati pojedine hrvatske književnike, a u opisu Gabrijelova doživljaja u onom tunelu Hudu jamu, odnosno povijest koja se na nas oborila poput more. Ovime ne će zaraditi pljesak naših odnarođenih intelektualaca, ali hoće naš.

Nevenka Nekić nam poručuje da ne bismo smjeli robovati stereotipima koje nam određene snage žele nametnuti. Govor o Bogu, govor o domovini, jednostavno o biću svoga naroda, itekako je suvremen govor. Podrazumijeva se da to samo nije dovoljno za dobro umjetničko djelo, ali Nekićka s tim nema poteškoća. Ona je cjelovita književnica: zna što i kako poručiti, na način suvremenog govora. Nema druge nego je čitati.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 10. listopada 2011.; hrsvijet.net, 8. listopada 2011.

Osobno