Print Friendly, PDF & Email

Nada Mihelčić, Bilješke jedne gimnazijalke, Naklada Ljevak, Zagreb, 2005.

Imala je sve preduvjete za neprestan plač nad gorkom sudbinom: kao srednjoškolka ostala je bez oba roditelja zbog prometne nezgode, jedini brat je plovio na inozemnom brodu dalekim morima, a ona je ostala sama u pustom stanu. Društvo joj je tek činio pas Konrad, slučajno dolutao jednog dana. No, glavna junakinja ovog romana nije prihvatila pruženu priliku. Odlučila se boriti za svoju budućnost.

Roman je pisan suvremenim književnim nitima. Glavna junakinja opisujući svoj život kroz desetak dana, ustvari opisuje sav svoj dotadašnji život. Prisjeća se davnih događaja, povezuje ih i odgonetava svoju prošlost. Jedna od važnijih stvari u svemu tomu jest njezin prelazak iz prvog u treći razred pučke škole. Uz pomoć brata Luke, istina skrivećki od roditelja, naučila je čitati, pisati i još mnogo toga. Prijelaz u viši razred bio je logična posljedica. No, to je ujedno bio i veliki izazov. Po broju cipela zaključivala je da se razlikuje od ostalih. Trebalo joj se snaći u odraslijem svijetu, dokazati da si jednako uspješan, ne samo svojom pameću. Šport joj je puno pomogao. Zavoljela je košarku. Ali, stalno su joj u razrednoj momčadi nedostajali centimetri. Neke druge cure koje su igrale slabije od nje, zauzimale su zbog toga istaknutija mjesta u momčadi. Nije se okanjivala da i to stavi na svoje mjesto. Kasnije su došli i odnosi prema dečkima. Počesto nije razumijevala o čemu to njezine kolegice govore. Telefonski ju je umirivao brat Luka govoreći da je to samo tijek sazrijevanja i ništa više. Uskoro će i sama sve dobro iskustveno znati. Ulijevalo joj je to nadu i podupiralo je u daljnjoj borbi preoblikovanja osobnog života.

Govoreći o sebi glavna junakinja romana govori i o svijetu oko sebe. Nije ovo, naime, osjećajno štivo mladenačkog zaljubljivanja, odljubljivanja, sanjarenja i tome slično. Ono jest i to, ali u puno ozbiljnijoj mjeri nego što se nešto takvo obično prikazuje u umjetnosti. Mnoge mane društva iznesene su bez pridržaja. Škola koja bi trebala odgajati za život, ne čini to uspješno. Iako je odlična učenica, glavna junakinja često dolazi u nesporazum s njom, a sve zbog beznačajnih razloga. Neki koji su bili bliski obitelji nastoje je iskoristiti. Droga i alkohol zamamljivo pružaju svoje pipke, kao i isprazno bogatstvo. Koriste ih i učenici dovozeći se vozilima u školu i u neprestanoj potrazi za užitcima. Tu su i razni životni stavovi koje stariji silom nastoje prenijeti na mlađe.

Ako bismo željeli negdje svrstati ovaj roman, onda bismo mogli reći da je ovo roman o odrastanju. Ne bismo ga samo smjeli namijeniti tek mladima, on je dobrodošao i starijima. Radi se, naime, o romanu kakav se rijetko susreće, iako je u hrvatskoj književnosti ime Nada Mihelčić nešto potpuno novo. Nema spisateljičina životopisa, moramo vjerovati da je to njezino pravo ime i da tek počinje ploviti književnim vodama. Bilo kako bilo, vrijeme provedeno s ovim romanom nipošto ne će biti izgubljeno. Dapače!

Miljenko Stojić

Naša ognjišta, XXXVI., 7-8 (342), Tomislavgrad, srpanj – kolovoz 2007., str. 31.; Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 16. srpnja 2007., 21.00 – 21.45

Osobno