Print Friendly, PDF & Email

Vladimir Lončarević etc., Hvaljen budi, Gospodine moj. Sveti Franjo u hrvatskom pjesništvu, Alfa, Zagreb, 2009.

Polako se počinju ispunjati praznine koje nam je namrijelo sluđeno komunističko vrijeme. Konačno dobismo stručan pregled hrvatskog pjesništva o sv. Franji Asiškom. Napravili su ga Vladimir Lončarević, Božidar Petrač i Nevenka Videk. U knjizi od preko 600 stranica sažet je onaj glas koji nije zaboravio da je sv. Franjo po svojim nasljednicima još od samog početka nazočan u svim hrvatskim krajevima s obje strane granice. Posebno nam je to svima jasno kad je govor o zlosretnom turskom vremenu. I po ovome pregledu postajemo svoji, ljudi demokratske kulture, jednom riječju europljani u njezinom dobrom značenju.

Vremenski raspon donesenih pjesama seže u XIV. st. i završava u ovo naše vrijeme. Jedan od odlučujućih kriterija za uvrštavanje ili ne neke pjesme zacijelo je bio onaj estetski. Na taj način možemo pratiti i razvoj hrvatskog pjesništva i jezika. Zastupljeni su poznati, ali i oni manje poznati pjesnici. Svima im je zajedničko da barem u krhotinama izražavaju onaj kliktaj sv. Franje kojeg je on unio u srca svih nas. Naučio nas je ponovno jednostavnosti i ljepoti, iako obvijenima siromaštvom. Pokazao nam je put k čovjeku i put k prirodi. Za svirku bile su mu dovoljne samo dvije grančice, jer mu je važnije bilo što izažimlje iz svoga srca. Sve su to pjesnici dobro osjetili i podarili nam djela koja se polako iščitavaju.

Propust bi bio ne spomenuti odličnu studiju Božidara Petrača o Sv. Franji u hrvatskom pjesništvu. Ona nam ustvari otvara vrata u ovaj pregled. Napisana je s puno znanja i s puno ljubavi. A kad se to dvoje složi onda ne može ispasti nešto loše. Naravno, određeni prigovori uvijek su mogući, ali sve su to samo nijanse. Petrač je u studiji sažeo značenje sv. Franje za hrvatski narod i krajeve, franjevačke motive u hrvatskom pjesništvu, vremena u kojima se pojavljivalo više nego inače ovako pjesništvo, značajna imena i njihov način pisanja. Vjerujem da prosječan čitatelj i stručnjak imaju što pročitati.

Pjesnici se naravno dive sv. Franji, ali i opjevavaju društveno stanje u kojem se nalazi hrvatski puk. Zbog toga se dosta govori o ujacima, odnosno franjevcima u BiH. Oni su »naši«, kako kaže Dragutin Domjanić, potekli iz Kreševa i Širokog Brijega. Vladimir Nazor, pak, više pjeva o siromaštini i franjevačkoj malenosti. Nikola Kordić opjevava one trenutke kad franjevci skrivaju Gospinu slike sa Šćita i kad dolaze u Hercegovinu za stalno živjeti te podizati samostane i crkve. Antun Branko Šimić zanesen je pojavom franjevca u molitvi. Srećko Karaman zaziva sv. Franju dok 1944. promatra Zadar kojeg su razorili tzv. Saveznici. Nekoliko pjesnika opjevava hercegovačke franjevce i njihov udes tijekom II. svj. rata i poraća kad su ih komunisti pogubili ravno 66. U ovom kratkom pregledu spomenimo još Anđelka Vuletića koji se 1992. obraća sv. Franji u ratom pogođenom Sarajevu.

Znam da se o ovom pregledu, izuzev religioznih i tzv. desnih javnih glasila, ne će govoriti. Razlog su ostatci komunističkog duha, a ne nedostatci samog djela. Ipak, ono je već i još će više biti prihvaćeno među širokim čitateljstvom. Na književnom polju zahvalilo je franjevcima i njihovom začetniku na svemu onomu što su tijekom stoljeća učinili za hrvatski puk. A on mu je neprestano zahvalan na tome. Dolaze novi naraštaji koji će, ako Bog da, živjeti u još slobodnija vremena pa će i ovakvih knjiga biti više. Dotle, prepustimo se kliktajima pjesama iz ovog djela i razmislimo o sebi i svome postojanju.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 14. prosinca 2009., 13.15 – 13.45

Osobno