Print Friendly, PDF & Email

Michael O'Brien, Sofijina kuća, Verbum, Split, 2008.

U ovo suvremeno vrijeme lijepo je pročitati knjigu koja normalno govori, iako o nenormalnim stvarima. Drugi je svjetski rat i njegov odraz u suvremenosti kroz odluku čovjeka koji ga je proživio. Zaista djelo isplativo za čitanje do kraja.

Možda će čitatelja najviše zbuniti nedostatak akcije na kakvu smo naučili. Nu, tu je akcija druge vrste. Ona se naziva »promjena nutarnjeg stanja glavnih junaka«, Pawela Tarnowskog i Davida Schäfera. Na kraju sve prelazi u smislovitu cjelinu, ako smo je kadri prihvatiti.

Sam početak romana obećava ono na što smo navikli. Neka se baka probila do sposobnog židovskog političara i nastoji mu prenijeti poruku. Čuvari su je naravno zaustavili, a ni sam političar ne vjeruje mnogo u vodstvo anđela i sličnih stvari. Ipak, situacija počinje poprimati drugi tijek u trenutku kada bakica otkriva pravo političarevo ime koje je znalo samo nekoliko ljudi na svijetu. Romanopisac ovdje prekida govor o sadašnjosti i vodi nas u ratnu 1942. Grad Varšava, mjesec rujan. Dječaka iz židovskog geta progone Nijemci. Knjižar Pawel, ni sam ne znajući zašto, odlučuje izložiti se i spasiti ga. Na brzinu mu otvara vrata i pokazuje put prema potkrovlju. Progonitelji nisu shvatili varku. Započinje skroviti život dvojice tuđinaca. Radnja se ponovno prekida i uranjamo u Pawelova sjećanja na njegov dotadašnji život. A on nije bio sjajan. Označavali su ga zatvorenost i odvojenost od svijeta. Pawel se sam sebi doimao poput kamena i zbog svega toga patio. Nije znao zbog čega je to tako, ali je znao da ga je jedanput spolno htio iskoristiti djedov brat i otada su kola vidljivo krenula nizbrdo. Sazrevši odvaja se od obitelji tjeran umjetničkim porivima. Dolazi u Pariz gdje ponovno doživljava teška razočarenja. Naposljetku se vraća u Varšavu i počinje raditi u naslijeđenoj knjižari. I dalje razmišlja o samoubojstvu, ali unatoč jakim nagnućima to ne čini. U takvom stanju u njegov život ulazi spomenuti novi gost. Mlad, drukčije kulture, ali izuzetno inteligentan. To mu toliko nije smetalo koliko otkrivena želja da ga spolno privlači. Hrve se s njom nadljudskim naporima, dok David o tome ništa ne zna. U knjižaru mu dolaze Nijemci, kao i podupiratelji novog režima. Jednog dana on i David nisu bili dovoljno oprezni i u knjižari ih zatiče Smokrev, pokvarena ličnost na visoku položaju. Drži da je David Pawelov ljubavnik i predlaže da ga za poveću svotu novca zajednički dijele. Pawel sve s gnušanjem odbija pokušavajući mu razjasniti da njihov odnos ne počiva na toj razini, međutim uzalud. Tjera ga zbog toga iz knjižare, a Smokrev ih prijavljuje Nijemcima. Pawel se žrtvuje za Davida i završava u plinskoj komori. Prije toga shvaća da ga je Davidova ljudskost otopila i da je spoznao što je to pravo prijateljstvo koje nas približavajući ljudima ustvari približava Bogu. Ponovno se vraćamo u sadašnjost. Bakica političaru Davidu predaje medaljon. On prepoznaje da je nekada pripadao Pawelu. Odlučuje prekinuti svoju političku karijeru i živjeti siromašnim životom. Kasnije ćemo ga susresti u romanu Posljednja vremena, ali to je drugi govor.

Morao sam ovako naširoko prepričati sadržaj romana zbog romanopiščevog neuobičajenog pristupa radnji u suvremenoj svjetskoj književnosti. Puno je patnje u onome što se događa, ali sva ta patnja ima neki svoj dublji smisao. Polagano to shvaća i David kojem su najprije u koncentracijskom logoru poubijali obitelj, kasnije mu Palestinci ubijaju ženu i dijete, a on živi životom čovjeka koji naizgled sve ima i u isto vrijeme uza se drži nabijen pištolj i razmišlja kad će se njime ubiti.

Zanimljiv, dakle, roman kraj kojeg se ne može proći šutke. Kamo sreće da ih je još takvih i da se pisci-kršćani više usude pisati na ovakav i sličan način.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogleda, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 22. veljače 2010., 13.15 – 13.45

Osobno