Vjekoslav Tomašić, Mreža, Glas Koncila, Zagreb, 2011.
Kad neka knjiga dobije nagradu, od nje obično bježim. Stvari su danas na mnogim područjima postavljene trendovski i nema tu kruha. Ali s ovom je bilo drukčije, najprije zbog izdavača, Glasa Koncila, a onda zbog nje same. Eh, da, nagrađena je kao najbolji neobjavljeni roman za 2010. koji promiče kršćanske vrijednosti. Nagradio ju je tko bi drugi nego izdavač i nakon toga tiskao.
Pisac ne mlati praznu slamu, ne pljuje po svojima da bi se svidio tamo nekima, on zapravo u dubini hladno razumski prosuđuje stanje oko nas. A ono nije jednostavno. Pobijedili smo u nametnutom ratu, pritiskaju nas u miru da bi nas proglasili krivima i izjednačili nas s napadačem. Svakoga pravdoljubivog to boli do dna duše, samo ne one koji su istakli svoju cijenu i prodali se. Jedna takva u ovom romanu je Olga. Novinarka je i nije ju briga za istinu ni za svoj narod. Piše onako kako zahtijevaju trenutne prilike. Jednostavno rečeno svoje ocrnjuje, druge izbjeljuje. Krešo, uz Anu glavni lik u romanu, to joj predbacuje i ona bijesno odlazi iz njegova društva. Susreću se opet na globalnom sveučilištu. Kreši sve ubrzo postaje nepodnošljivo, Ani nešto kasnije, a Olga uživa. Baš ju briga kakvo će to globalno društvo biti, važno je da je dobro plaćena.
Opširnije...
- Detalji
-
Kategorija: Osvrti (Književnost)
-
Objavljeno: Subota, 11 Siječanj 2014 16:16
-
Hitova: 700
Ante Čavka, Kaže se puttana, Vlastita naklada, Knin, 2012.
Želiš li postati ime u književnosti ne piši ono što ne bi ili o kome ne bi trebalo i ne piši o onome o čemu ili o kome ne bi trebalo. Ali, preskočimo mi to.
Ante Čavka poznati je hrvatski književnik koji zaista ide svojim putem u književnosti. S pravom kaže u nekoliko rečenica na koricama, koje bi zapravo trebale biti njegov životopis, da ne pripada ni kakvom društvu niti odgovara bilo kojim i bilo čijim stilovima ili odredbama. Razumljivo. Dokazuje to roman na koji se osvrćemo.
Opširnije...
- Detalji
-
Kategorija: Osvrti (Književnost)
-
Objavljeno: Subota, 10 Studeni 2012 20:41
-
Hitova: 676
Nevenka Nekić, Jean ili miris smrti, Udruga dr. Ante Starčević, Tovarnik, 2012.
»A domaći prokazivači prolaze tiho i pokazuju li pokazuju.« (str. 80.) Rečenica koja pogađa u zatiljak kao naboj nad nekom šugavom jamom. Oni su svemoćno upirali prstom, ovi su drugi uspravno odlazili u legendu. Radi se o vukovarskoj bolnici, Ovčari i jednostavno čitavom tom vremenu.
Jean-Michel Nicolier imao je dvadeset i pet godina kada se u jesen 1991. priključio postrojbama HOS-a. Osobnom iskaznicom morao je dokazivati da je punoljetan, toliko je izgledao mladolik. Čuo je u medijima o nepravednom napadu na Hrvatsku, zemlju koju nije poznavao, kao ni napadače. Znao je samo da su napadnuti u pravu. I nije više to mogao izdržati. Odlučio je pomoći. Dragovoljac, dakle. Francuz, ne nije hrvatski iseljenik niti u sebi ima imalo takve krvi. Doma je ostala samohrana majka, dvojica braće i djevojka. A majka se upravo na njega najviše oslanjala.
Opširnije...
