- Detalji
-
Kategorija: Osvrti (Književnost)
-
Objavljeno: Subota, 18 Kolovoz 2012 21:40
-
Hitova: 646
Ivan Aralica, Kepec, Školska knjiga, Zagreb, 2011.
Upravo se vratih s masovne grobnice u Vrgorcu. Otkrili je ovih dana. Rukopis isti: komunisti doveli civile i hladnokrvno ih pobili. Odveli su ih iz ljubuške tamnice grozničavo bježeći pred braniteljima Širokog Brijega krajem siječnja 1945. Između ostalih ubili su i nekoliko trudnica. Jednome ubojici kasnije je jedna žena prigovorila zbog čega joj na pravdi Boga ubi trudnu kćer, a on mrtav hladan odgovori da je trebala reći da je njezina.
Ni u Araličinu romanu Kepec komunisti nisu ništa drukčiji. Ubijaju svakoga onoga za koga misle da im je stao na put. Ne govori Aralica o općim nacionalnim prostorima, već o jednom malom području gdje se jednoga dana osniva komunistička ćelija i počinje teći revolucionarni život. Pripadnici te ćelije, kao i svugdje drugdje, propalice su i probisvijeti. Njezin utemeljitelj je Bare Klepetan, negdašnji sjemeništarac, kasnije izbačeni gimnazijalac, kradljivac očevih novaca, propalica koja se u Zagrebu priključuje komunističkom pokretu, povratnik u svoj kraj kad se više nije imalo kud i kad je policija bila za petama. Oko sebe skuplja mjesnog homoseksualca, kradljivca po crkvama, rođenog ubojicu, bludnicu i sličan ološ. Nastanjuju se u bunjama, jer ih je tamo teško naći. Kroz to vrijeme revno ubijaju navodne protivnike. Bez grižnje savjesti. Bare sebe i njih opija lenjinizmom i marksizmom. Svi ih preziru i klone ih se.
Opširnije...
- Detalji
-
Kategorija: Osvrti (Književnost)
-
Objavljeno: Subota, 05 Svi 2012 21:37
-
Hitova: 897
Sanja Nikčević, Kazališna kritika ili neizbježni suputnik, Leykam international – Umjetnička akademija, Zagreb – Osijek, 2012.
Mnogi se danas žale da ljudi malo čitaju. Kad se pogleda što se nudi, onda nije ni čudo. Radije će čovjek otići na internet i tamo pronaći nešto što ga zanima.
Slične su mi misli bile u glavi kad sam se 2007. prvi put susreo s imenom i djelom Sanje Nikčević. Ne pratim posebno kazalište pa je to razumljivo. Nahvališe joj u jednim novinama knjigu Nova europska drama ili velika obmana. Nabavio sam je i počeo čitati. Odmah me je iznenadila. Zar ima netko tko se usuđuje razmišljati na ovaj način i to podastrijeti čitateljima? Očekivao sam da promijeni smjer, ali ostade takva do kraja.
Ni danas se Nikčevićka nije promijenila, nasreću. Vidimo to dobro u ovoj knjizi. Dapače, usuđuje se s katedre širiti takve misli. A nije ju lako dobila i do nje joj je itekako stalo. No, kako svjedoči riječima i djelom, radi ono što je ispunja i to je jedina korist na koju pristaje. Čim toga nestane, odlazi. (str. 256.) Svi znamo da ljudi obično ovako ne postavljaju stvari. Sve se čini da se stekne bolji položaj, bolja plaća... Tko bi još mislio na neko unutarnje zadovoljstvo.
Opširnije...