Print Friendly, PDF & Email

Ivo Pilar, Južnoslavensko pitanje, Matica hrvatska, Vinkovci, 2017.

Jedna od knjiga koju bi svaki kršćanin trebao imati u svojoj knjižnici i na vidnom mjestu jest Sveto pismo. Jedna od knjiga koju bi svaki hrvatski domoljub također trebao imati u svojoj knjižnici i na vidljivom mjestu jest Južnoslavensko pitanje od Ive Pilara. Dugo su krili da uopće postoji. Zbog čega?

Povijest nam je dodijelila mjesto koje imamo. Uz to što je lijepo, preko njega se provlače i različite značajne geopolitičke silnice. Tko ih pravilno uspijeva odgonetnuti, ne će završiti u povijesnom mraku.

Prolazila je godina 1917. kada Pilar izdaje ovo svoje kapitalno djelo. Nije još bilo razvidno da će Austro-Ugarska izgubiti rat, iako se predmnijevalo. Zbog toga on s tim kao s datosti računa. Pita se gdje je mjesto njegovom narodu? Odgovor je kratak: u Europi. Ali on to ne zamišlja kao utapanje u neku maglovitu cjelinu, nego kao samosvojnost, kao državu, u odnosu prema jednom civilizacijskom krugu i državama koje ga čine. Slično, dakle, kao što sada imamo.

U tu zamišljenu hrvatsku europsku državu, po Pilaru, treba biti uključena i BiH. Dokazuje to oštroumnim zaključcima temeljenima na geopolitici. U tomu mu je pomogao i njegov dugogodišnji rad u hercegbosanskim krajevima. Shvatio je svu njihovu težinu i nacrtao put hrvatskoj politici kojim bi trebalo krenuti.

Nažalost, ni hrvatski političari toga doba ni međunarodno stanje nije bilo otvoreno Pilarovim zamislima. Završetkom Prvog svjetskog rata, ili nedugo nakon pojavljivanja ove Pilarove knjige, hrvatski narod ulazi u nesretnu Prvu Jugoslaviju. Počinje zlosilje i pokušavaju od njega napraviti nešto drugo nego što on jest. A kasnije, kako znamo, dođe i Druga Jugoslavija kojoj je prethodio Bleiburg i Križni put. Trenutno smo opet na početku, tamo gdje nas je Pilar ostavio. Hoćemo li ga barem sada poslušati?

Da Pilar nije bulaznio, govori i njegova smrt. Ubili su ga velikosrpski tajni agenti na Tuškancu u Zagrebu 1933. Bilo je to ono vrijeme kad su smaknuli Milana Šufflaya i teško ozlijedili u pokušaju ubojstva Milu Budaka. Svatko tko je u to vrijeme govorio o hrvatskoj državnosti nosio je jednostavno glavu u torbi.

Podrazumijeva se da Pilar nije odbacivao slavenski jugoistok. On samo nije htio ovisiti o njemu. Držao je da je hrvatski narod sposoban stvoriti svoj pogled na prostor u kojem obitava i koji ga okružuje. I nije pogriješio u tome. Srbi su to već bili učinili u onim Garašanovim Načertanijama, nakon kojih kasnije slijedi Moljevićeva Homogena Srbija i Memorandum u više izdanja. Da druge ne spominjemo.

Mediji u hrvatskom narodu i dalje šute o ovoj knjizi, a razvikane izdavačke kuće ona ne zanima. No, zanimala je ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima. Objelodanili su je ne računajući na tvarni dobitak, već na onaj duhovni. Ne budemo li znali tko smo i što smo, što hoćemo, crno nam se piše. Nekada nas je tomu učio Pilar, sada nas uči Domovinski rat kao čvrsti temelj za našu budućnost. Sve nam je učiniti da ga svojom neozbiljnošću ne bismo srušili.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 23. svibnja 2018.

Osobno