Vendelin Vasilj, Dekonstrukcija komunizma, Glas Koncila, Zagreb, 2020.

O komunizmu je napisano puno djela, ali se usuđujem reći da ga nitko nije tako temeljito protresao kao fra Vendelin Vasilj. Učinio je to svojom doktorskom radnjom 1936. u Parizu. Kasnije ju izdaje u 3 knjige: »Filozofija komunizma« (1944.), »Komunizam i vjera« (1950.), dok je pripremljena knjiga za tiskanje u Hrvatskoj franjevačkoj tiskari u Mostaru pod naslovom »Komunizam i obitelj« izgubljena dolaskom jugokomunista 1945. Šteta. Sam pisac se u svibnju te godine spašava bijegom iz jugokomunističkog zarobljeništva u Mariboru zahvaljujući s. Tihomiri Božić. Srećom, jer je tu najvjerojatnije zaglavilo barem 5 hercegovačkih franjevaca.

Djelo pred nama, koje je priredio mr. sc. Miroslav Rožić, kuša nam predstaviti cjelokupnu Vasiljevu misao o komunizmu. Zbog toga počinje esejem »Bezbožni pokret u historiji i sadašnjosti« objelodanjenim 1935. Nakon toga slijede spomenuta djela »Filozofija komunizma« te »Komunizam i vjera«. Sljedeći prilog je Vasiljev opis zarobljeništva u Mariboru. »Dan prije mojega bijega bila je nedjelja: vodili su nas sve muškarce sa oko 50 svećenika na čelu u povorci kroz cio grad, pokazujući nas kao svoje roblje i vratili su nas u isti logor oko ponoći.« (str. 270.) Ubijanje je, kako navodi, bilo u predgrađu zvanom Tezno, i to noću, mitraljezima, nožem i tupim predmetima. Knjiga završava životopisom dr. fra Vendelina Vasilja, bibliografijom, literaturom, napomenom priređivača i napomenom urednika.

Valja istaći da knjiga započinje odličnom studijom priređivača mr. sc. Miroslava Rožića »Kritika poricanja svrhovitosti u svijetu i opstojnosti Boga Stvoritelja«. Progovorio je tu podrobno o životopisu dr. fra Vendelina Vasilja, o njegovim djelima te o mjestu koje mu pripada u hrvatskoj povijesti.

U skladu s uređivačkom politikom tekstovi Vasiljevih knjiga djelomice su objavljeni. Nije diran ni piščev jezični izražaj. Bit će stoga potrebno napraviti pretisak Vasiljevih knjiga te pomoću doktorske disertacije pokušati rekonstruirati njegovo djelo »Komunizam i obitelj«.

Kako je, prema Vasilju, uopće došlo do komunizma? »Taj kratki pregled poviestnih činjenica jasno će nam pokazati: koliko su se ljudi udaljivali od Crkve i Boga, toliko su se približavali komunističkom bezboštvu. Tri velike i sudbonosne zablude, koje su među sobom uzročno povezane, označuju velika tri razdoblja u odaljivanju čovječanstva od vjere i srljanju u komunističko bezboštvo. Te zablude jesu: 1 – Protestantizam, s kojim počinje odpad čovječanstva od Crkve.; 2 – Materializam, s kojim počinje odpad čovječanstva od Boga.; 3 - Komunizam, s kojim počinje odpad čovječanstva od samoga čovjeka.« (str. 113. - 114.)

S prvim organiziranim bezboštvom u povijesti, kako kaže, srećemo se kod Grka i Rimljana, »i to kod filozofa od zanata, koji su se u obilju, lijenosti i pokvarenu životu ponosili što ne misle kao prosti puk, jer za njih, filozofe od zanata, ne opstoji nikakvo božanstvo.« (str. 2.) Za većinu Grka i Rimljana to je bila strašna stvar, pa su zbog toga prvi kršćani kao bezbošci bacani divljim zvijerima. »S pobjedom kršćanstva pobijeđeno je bezboštvo, dok se u 17. vijeku nije pojavilo u obliku liberalizma, opet jedino među filozofima i književnicima od zanata, kao posljedica opadanja duhovnog života.« (str. 2.)

Demagogija Marksa i Engelsa kriva je da je radničkoj internacionali kao njihova službena nauka nametnut bezbožni dijalektički materijalizam. Papa Pio XI. to je označio najvećim skandalom XIX. st. Crkva je njime izgubila vodstvo radničkog pokreta.

Komunizam nije neki pokret, on je filozofija življenja, kako tumači Vasilj. U srži mu je dijalektički materijalizam. Materija je vječna, neprestano se giba i iz toga će doći do prijelaza u višu fazu, a to je proleterski raj. Bog ne postoji i nema razlike između životinje i čovjeka, samo što je čovjek došao do više razine u gibanju materije.

Možemo zaključiti da je dr. fra Vendelin Vasilj pružio najrazrađeniju filozofsku, ćudorednu i socijalnu kritiku komunizma. On ga je jednostavno dekonstruirao, znao je što donosi svijetu, pa je naslov ovoga djela odlično pogođen. Šteta je samo što nakon dolaska u SAD 1946. nije nastavio istim putem. Očito su iskustva bila suviše bolna zbog čega se okrenuo dušobrižničkom radu da tako spasi i sebe i druge.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 15. rujna 2021.; hrsvijet.net, 16. rujna 2021.