Print Friendly, PDF & Email

Samir Khalil Samir, Islam na Zapadu, Veritas, Zagreb, 2015.

Valovi arapskih izbjeglica, većinom muslimana, zapljuskuju obale Zapada. Jedni bi im širom rastvorili vrata, drugi traže malo više opreznosti, pitajući se usput zbog čega ne odlaze u bogate arapske zemlje, među svoje. Bilo kako bilo, islam je među nama, ali ne samo od ovih zadnjih dana. I sa svim tim skopčan je pojam terorizma. Pisac otvoreno, ali s poštovanjem, prilazi ovim temama i uvodi nas u zanimljiv način razmišljanja i postupanja.

Samir Khalil Samir isusovac je, rođen u Kairu 1938., a danas je priznati stručnjak za islam i orijentalistiku. Kao takav predavač je na Papinskome orijentalnome zavodu u Rimu te ravnatelj Međunarodne udruge za arapske kršćanske studije. Redoviti je i gost-predavač na više akademskih institucija u Europi i SAD-u. Očito je da je dobro upoznat s temom o kojoj razglaba u knjizi.

Da bismo uspjeli shvatiti ovo djelo, najprije se moramo osloboditi predrasuda. Na drugom je mjestu pobliže upoznavanje s doktrinom islama. Pisac nam pomaže i u jednome i u drugome.

»Islam je prije svega oblik vjerovanja u Boga: jedinoga Boga, koji odlučuje o svim dijelovima našega života; o svemu što obilježava naše svakodnevlje.« (str. 19.) »Islam je ujedno i politički sustav; primjerice, postoji Organizacija islamskih država, koja se sastoji od pedeset i sedam zemalja koje se smatraju muslimanskima. ... Islam je, dakle, daleko jedinstveniji od kršćanstva, a jedan je od razloga i taj što u islamu ne postoji razdioba na politički i vjerski dio – ma što govorili određeni orijentalisti. (str. 21.) Čovjeku ne ostaje nego birati. Takvim se pokazuje i Muhamed, islamski političko-vjerski vođa.

Pokušajmo sažeti ono što pisac govori. Muslimani su uvjereni da je Zapad na rubu uništenja pa sada oni ponovno osvajaju svijet i učvršćuju islam. Prva etapa je utvrđivanje neprijatelja islama (takfir). Druga etapa je odbacivanje poganstva (kafir), kako je to učinio Abraham. Treća je etapa uspostavljanje islamske države.

Umjesto brige o svemu tome, Zapadnjacima je zanimljivija briga kako se muslimani odnose prema ženama. Pisac je i to pregledno razložio. Kuran je ograničio poligamiju na 4 žene, i, prema njemu, tako poboljšao položaj žene. Kada žena ne sluša, najprije ju je se opomene, uskrati joj se bračna dužnost pa onda pokuša urazumiti udarcima.

Kad su pripadnici Zakona u pitanju, onda to izgleda ovako. Židovi su izobličili Božji zakon, kršćani su izobličili Isusovu poruku, koji je poboljšao taj Zakon, proglasivši Isusa božanstvom jednakim Bogu. Zbog toga je došao posljednji prorok Muhamed i dovršio Božju Objavu. Islam je, dakle, najsavršeniji, odnosno savršen. Nema se tu što zbog toga propitkivati.

Ne samo zbog kršćanstva, nego i zbog zapadnog liberalnog shvaćanja muslimanski tvrdi stavovi teško prolaze. Pisac veliki dio knjige od 17 poglavlja posvećuje islamskoj integraciji u zapadne vrijednosti. Puno je tu stavova i treba sve pomno pročitati i razmisliti o tome. Recimo samo da upozorava na djelovanje islamskih duhovnih vođa imama i na izgradnju mnogobrojnih džamija. Umjesto vjere šire političke poruke.

Ovu knjigu svakako treba imati u svojoj knjižnici i pročitati je s razumijevanjem. Nije ona senzacionalističko štivo, već naše upućivanje u stvarnost oko nas. Razmišljanje na temelju pročitanoga ne će nas dovesti samo do dubljeg razumijevanja islama, nego i do dubljeg razumijevanja našeg osobnog vjerskog stava. Nije tajna da se i zapadnjaci preobraćaju na islam, dok je suprotno zabranjeno i pod prijetnjom smrtne kazne. Gdje griješimo?

Miljenko Stojić

hrsvijet.net, 6. rujna 2015.; glasbrotnja.net, 6. rujna 2015.

Osobno