Print Friendly, PDF & Email

Jure Krišto, Partija, Udba i svećenička udruženja, HKZ-Hrvatsko slovo, Zagreb, 2014.

Jugokomunisti nisu samo nastojali okrenuti za sobom puk, nego i pobijediti Crkvu. Predmnijevali su da je bez te pobjede uzaludan svaki njihov napor. Znamo to i više-manje smo u tome suglasni. Međutim, koliko smo suglasni u tome da su jugokomunisti zaista obilježili neka crkvena razdoblja i neke crkvene ljude? Puno je to teže pitanje i djelomično na njega pokušava odgovoriti dr. Krišto u ovoj knjizi. Činio je to i prije pa su ga napali, te stoga ova knjiga ima i mrvicu polemičkog naboja u sebi. A što je to Krišto nezgodnog dotaknuo? Svećenička udruženja. Za jedne nužna pojava u danom povijesnom trenutku, za druge kolaboracionizam. Odmah priznajmo da nije na to lako odgovoriti do dana današnjega, iako Krišto naginje drugom stavu. Bit će još potrebno istraživanja i raspetljavanja povijesnih činjenica da bi se barem približilo srži stvari.

Dr. Krišto ovom knjigom tvrdi da je Udba (Uprava za državnu bezbednost), nastojeći slomiti Crkvu prišla ustrojavanju svećeničkih udruženja. Zbog određenih povijesnih okolnosti to nije učinila samo u slučaju svećeničkog udruženja Sv. Ćirila i Metoda u Istri. U drugom dijelu knjige, koji je opsežniji od onoga prvoga, donosi određene dokumente u prilog toj tezi. Sržni je Udbin elaborat o metodama rada u vjerskim zajednicama. A sve je zapravo sažeto u pojmu »diferencijacija«. Jugokomunisti su govorili da žele razdvojiti u Crkvi zdrave i bolesne snage, što je Crkva, pak, označavala pojmom razdor.

Dok se govori o potrebi lustracije u društvu, dr. Krišto ukazuje i na potrebu lustracije u Crkvi. Moramo si priznati da je bilo onih koji su šurovali s jugokomunističkim režimom. Taj utjecaj osjeća se još i danas. Pomoću tih pojedinaca stare strukture moći te nove strukture protivne Crkvi i dalje u nju unose diferencijaciju, odnosno razdor. Kad to znamo, onda puno lakše razumijemo bl. kardinala Alojzija Stepinca koji je srcom i dušom bio protiv svećeničkih udruženja. Slijedili su ga i drugi biskupi i svećenici. Ali dogodilo se što se dogodilo. Ni Rim nije sve uspio zaustaviti. Jedni kažu da je sve bilo potpun promašaj, drugi da su uz pomoć tih udruženja uspjeli spasiti to i to. A da nije na sve to lagano odgovoriti pokazuje nam i primjer Teološkog društva Kršćanska sadašnjost. Jesu li ta izdavačka kuća i njezini plodovi bili vrijedni zalaganja članova toga društva, odnosno njihova »nosanja« s jugokomunistima?

Kad se sve sagleda, onda mi se čini da je potrebno reći sljedeće. Svako vrijeme nosi svoje brige i u svako se vrijeme čovjek treba snaći. Međutim, uvijek to mora biti bez kompromisa, bez napuštanja svoje strane i priklanjanja onoj drugoj. Koliko je u svemu ovome bilo onih koji to nisu uspjeli, koje plodove je donio taj njihov pad, je li to vrijedilo onih plodova koje držimo kao dobre? Ako promotrimo djelovanje bl. Stepinca, mislim da ćemo lako pronaći potrebne odgovore. U tom duhu dr. Krišto je i napisao ovo djelo.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 23. rujna 2015.; hrsvijet.net, 22. rujna 2015.

Osobno