Print Friendly, PDF & Email

Mladen Lojkić, Magija umjetnosti, Vlastita naklada, Zagreb, 2013.

Mladen Lojkić se u veoma kratkom vremenu razvio u velikog hrvatskog publicistu. Međutim, to je publicist izvan struje, onaj čije vrijeme tek dolazi. Ne ide starim utabanim putevima, tako sigurnima i zaštićenima, nego otvara nove, pune nepoznanica, ali zdrave i tako potrebne.

Pred nama je njegova prva knjiga iz ciklusa »Zombiji Novog svjetskog poretka«. Promatrajući umjetnost općenito i njezin današnji izričaj shvaća da je sve pošlo u krivom smjeru. I onda pokušava odgovoriti na pitanje: kada?

Ljudi su oduvijek imali potrebu gajiti umjetnost. Međutim, ona se nikada nije tako razvila kao u vrijeme procvata kršćanstva. Smjenjivale su se njezine velike epohe, pravci. I onda je nastupila dekadencija. Nekima se učinilo da mogu bolje, samo svojim snagama. Odbacili su Boga i prionuli poslu. Lojkić ih identificira s masonima. Lažu čovjeku da će ga pobožanstveniti. Prikazuju ga kao svemoćni subjekt koji stvara stvarnost i time postaje Bog. Zaveli su određeni broj ljudi te ih i nadalje zavode stvarajući Novi svjetski poredak. Umjesto da uranjaju u Božje postojanje guraju ih prema subjektivnim stanjima doživljaja stvarnosti sve do minimalizma nakaznosti detalja, kao što je zahodska školjka ili ponavljanje zatupljujućeg glazbenog motiva, odnosno ritma do besvijesti. Čovjek više nije svoj gospodar, rob je. Živi poput zombija, umjesto da uživa u samoostvarenju kroz blizinu Božju. Na ovaj način renesansna ideja humanizma dobiva svoju okultnu kulminaciju. Središte umjetnosti više nije Bog. Sada je to panteistička ideja prirode i prirodnog. Drukčije rečeno, čovjek sa svim svojim nesavršenostima u središtu je svih zbivanja.

Svoju misao o umjetnosti Lojkić kratko naznačuje u prvom poglavlju Dodir Boga i čovjeka. Sva ostala poglavlja jesu samo razrada tih njegovih misli na način da pojedinačno obrađuje sljedeće umjetnosti: arhitekturu; kiparstvo i slikarstvo; književnost; glazbu i ples; film. I na kraju vidimo da je imao pravo, moramo to priznati. »Crni vračevi« nastoje nas pretvoriti u kiborge, mješavinu čovjeka i stroja kojima se lako upravlja. Da bi se to što prije postiglo, čovjeku treba iščupati dušu. Poslije je sve lako. Moćna računala upravljat će našim životima, ali ne i njihovima, onima koji su se proglasili elitom. Oni se nadaju pobožanstveniti uz uporabu nas kao potrošne tvari.

Ova Lojkićeva knjiga upereni je Adamov prst prema Bogu Stvoritelju, kao na onoj glasovitoj Michelangelovoj slici u Sikstinskoj kapeli koja prikazuje stvaranje čovjeka. Adam je svjestan tko mu daje život i prima ga otvoreno i radosno. Ali možemo reći i da je ovo prst opomene. Sami smo odgovorni ako krenemo pogrješnim stazama.

Knjigu nije dovoljno pročitati samo jedanput. Previše su nas vremena vodili u jednom te istom pravcu da ga tako lagano možemo promijeniti. Pred našim očima zbiva se prevrjednovanje učenja i novi pogled na stvarnost. Koliko će nas biti spremnih to učiniti?

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 16. ožujka 2014.; hrsvijet.net, 15. ožujka 2014.; glasbrotnja.net, 15. ožujka 2014.; Mladen Lojkić, Doktrina i moć masonerije, Vlastita naklada, Zagreb, 2015., str. 587. – 590.

Osobno