Print Friendly, PDF & Email

Davor Domazet-Lošo, Hrvatski domovinski rat 1991. – 1995., Udruga HIP – Matica hrvatska, Zagreb – Sinj, 2010.

Pobijedili smo u nametnutom Domovinskom ratu. Napadač nije bio samo onaj čiju je odoru nosila napadajuća vojska. Bili su tu i mnogi iz sjene, posebno vidljivi u politici Velike Britanije, Francuske i SAD-a koje su kasnije ipak promijenile svoj stav. Napad je bio dugo osmišljavan. A onda kad je sve započelo i kad nismo imali oružja, napadači iz sjene, uz pomoć savjetnika posljednjih hrvatskih predsjednika Budimira Lončara, u UN-u izglasavaju embargo na uvoz oružja u područja pogođena ratom. Mislilo se i htjelo da napadač dovrši posao u nekom razumnom vremenu tako da mu se može priznati pobjeda i sve staviti pod tepih. Ali hrvatski narod predvođen dr. Franjom Tuđmanom izbjegao je sve zamke i oslobodio svoju zemlju. To mu se nije moglo oprostiti pa je napad nastavljen do današnjih dana.

Mislim da je ovo kralješnica razmišljanja u knjizi. Na nju je postavljeno još mnogo toga što plijeni čitateljevu pozornost. Čak će i neprijatelj morati priznati da je autor knjigu napisao stručno i zanimljivo. Na način posve drukčiji nego što to čine javna glasila u hrvatskom narodu postavio je stvari oko nedavnih događanja na našem prostoru. Kad čovjek sve to pročita i razmisli, tek tada počinje shvaćati koliko su nam samo lagali o Drugom svjetskom ratu kojeg nismo vidjeli kad nam ovoliko lažu o ratu u kojem smo sami sudjelovali.

Krivo bi bilo pomisliti da je knjiga puko nabrajanje događaja. Ona se ustvari bavi ratnim umijećem i predstavlja začetak takve literature u hrvatskom narodu, jer smo premalo živjeli u slobodnim okolnostima. Autor ne piše na temelju prepričavanja, nego iskustva. U Domovinskom ratu bio je načelnik Obavještajne uprave Glavnoga stožera Hrvatske vojske pa je tako sudjelovao u stvaranju hrvatskih vojno-redarstvenih pothvata koji su svojom učinkovitošću ušli u sam vrh suvremenog općeg vojnog umijeća.

Knjiga je sastavljena od 10 poglavlja. Prva su tri opća ili uvodna. U njima Domazet-Lošo razmatra vojne i političke silnice suvremenoga svijeta nastale raspadom komunističkog bloka. Ostala poglavlja dotiču se tijeka i dovršetka Domovinskog rata. Dok to čini, autor navodi da je rat na jugoistoku Europe imao vanjski i unutarnji strategijski krug. Vanjski je sačinjavala prva razina igrača SAD, Velika Britanija i Francuska te druga razina igrača Njemačka i Rusija. Unutarnji strategijski krug činile su sve bivše jugoslavenske republike. Misli da se rat na području bivše Jugoslavije ne može razumjeti ako se ne raščlani uloga svakog vanjskog i unutarnjeg čimbenika. Za nas je u svemu tome, pak, bitno da je Hrvatska iskoristila povoljne međunarodne okolnosti i sačuvala svoje ozemlje, kao i ozemlje BiH.

Mnoge će kod nas zacijelo vrlo zanimati dva sljedeća autorova stava. Za Antu Pavelića i Josipa Broza Tita kaže da su igrači istoga tima, odnosno dva lica jedne te iste medalje. Između ostaloga obrazlaže to ovako. »U Pavelićevu zločinačkom udaru i Titovu zločinačkom protuudaru trebalo je, prema anglosaksonskom planu, konačno na prvim vratima Euroazije slomiti kršćanstvo, a prije svega katoličanstvo. Dakle, Pavelić i Tito nisu ništa drugo nego dva klona proizvedena u istom laboratoriju i s istom zadaćom.« (str. 66.) Tako on o tome. S druge strane razmatrajući ulogu JNA oficira na hrvatskoj strani posvješćuje da su oni, a ne časnici izrasli u Domovinskom ratu, povezani s prijepornim i uglavnom neuspjelim akcijama u kojima su znali ginuti mnogi hrvatski vojnici ili je predsjedniku Tuđmanu bilo otežano diplomatsko djelovanje.

Najneugodniji i najuporniji hrvatski protivnik ostala je Velika Britanija. Zbog svojih probitaka ili suparništva s Njemačkom i Rusijom željela je pod svaku cijenu zadržati bilo kakav oblik Jugoslavije, a kad se ona raspala nastoji da se ponovno uspostavi bilo kakav sličan politički ustroj. Trenutno to najviše ide kroz Haaški sud i njegove ispostave diljem Hrvatske, kao i kroz dovlačenje Rusije i Turske na Balkan da bi se sukobile s Njemačkom.

Nije lagano ovakvom opsežnom i stručnom djelu dati kratak zaključak. Pokušamo li to poglavito moramo reći da je Domazet-Lošom ovom knjigom raskrinkao razne floskule koje kolaju u inozemstvu i u hrvatskom medijskom prostoru. Hrvatska pobjeda u nametnutom ratu je čista. Uz to Hrvati su pokazali zavidno ratno umijeće. Samo su tri vojske: američka, izraelska i hrvatska u stvarnosti primijenile suvremeni, modularni način ratovanja. Pa da povjerujemo u floskule, a ne u snagu svoga napaćenog naroda?!

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 27. lipnja 2011.; hrsvijet.net, 25. lipnja 2011.

Osobno