GALOP

Print Friendly, PDF & Email

Mladen Lojkić, Eugenika i ljudski korov, Vlastita naklada, Zagreb, 2013.

Novi svjetski poredak. Odavno taj pojam pršti na sve strane. A treba li to nama? Po ovoj Lojkićevoj knjizi očito ne.

Da bi se došlo do Novog svjetskog poretka, njegovi stvaratelji obilato se služe eugenikom. Lojkić piše da je njezina ideologija krenula iz V. Britanije. Dio je fundamentalne ideologije britanskog imperijalnog rasizma, dok su biološki rat i trovanje čovječanstva prehranom jedna od metoda eugeničara u namjeri da svijet (uz ratove) isprazne od, po njima, nepotrebnog »ljudskog korova«. Nije im suvišna samo crna rasa (u Africi je već pred istrebljenjem), žuta rasa (nju kane ratovima i drugim načinima potpuno istrijebiti), već su im suvišni i narodi bijele rase. Pokuse vrše i nad svojim državljanima. Masonerija, kao najčistiji izljev sotonizma, sve drži budno pod nadzorom. Naravno da nam na um odmah pada nacionalsocijalizam i Hitler. Englez Huston Stewart Chamberlaine uspješno je svoju bolesnu teoriju prenio u Njemačku. Danas se o njemu ne govori, ali o nacionalsocijalistima itekako. Zagovornici eugenike žive u uvjerenju da se čovjek genetski može uzdići do super-rase, evoluirati od majmuna do Boga. Podrazumijeva se, to mjesto su zadržali za sebe, a ostale treba istrijebiti ili učiniti svojim robovima. Taj nauk danas nemilosrdno galopira svijetom.

Opširnije...

TKO KOMU CRNU VUNU PREDE

Print Friendly, PDF & Email

Francisco Franco y Bahamonde, Masonerija, Naklada E. Čić, Zagreb, 2014.

Kako god okreneš, nezgodna je ovo knjiga. Najprije govori o nečemu što su nam uporno utuvljivali u glavu da ne postoji, da je teorija urote, dok dotični i sami nisu izišli na svjetlo dana. S druge strane pitamo se što ako je barem djelić od ovoga istina? Kako, dakle, na kraju krajeva sve to prihvatiti?

Knjiga pred nama ustvari je zbirka članaka koje je general Franco, kako je pisac najpoznatiji, objavljivao pod pseudonimom Joakim Boor 1946. - 1951. Znamo, bio je pobjednički general, smlavio je komuniste, pa je postao diktator. Da ne bismo otišli u razglabanje svega toga, upitajmo se zbog čega tako hrabar nije dotične članke objavljivao pod svojim imenom? Nakladnik u uvodu kaže da je u tom slučaju moglo doći i do izravnog svjetskog oružanog napada na Španjolsku. Idemo ih malo pogledati, pronalazeći njihove bitne točke. Dodajmo samo još da je članaka 49 i da je knjiga pozorno uklonjena iz fonda podataka španjolskih knjižnica. Neka rukica je bila marljiva.

Opširnije...

I NJIH SU PROGANJALI

Print Friendly, PDF & Email

Marijan Karaula, Iskušenja Bosne Srebrne. Stradanja bosanskih franjevaca 1944. – 1985., Synopsis – Svjetlo riječi, Zagreb – Sarajevo, 2014.

Pred nama je kompendij o stradanju provincije Bosne Srebrne u Drugom svjetskom ratu, poraću i svim onim hudim godinama jugokomunizma. Djelo je veliko ne samo svojim obujmom i stranicama, nego svojim sadržajem. Karaula se potrudio iznijeti golu istinu o tim apokaliptičnim vremenima na svjetlo dana. Učinio je to miroljubivo, s ljubavlju prema činjenicama. Na taj je način postigao da će knjigu čitati i oni koji bi je zbog očitog jugokomunističkog zločina jednostavno preskočili.

Opširnije...

VELIKI ČOVJEK I MALI LJUDI

Print Friendly, PDF & Email

Marijan Gubina, 260 dana, Auxilium, Osijek, 2011.

»Ja, Marijan Gubina, ne osuđujem, ne mrzim... Nemojte ni vi!« (str. 4.) Zamiriše ovo odmah na naučeni govor mirovnjaka preko noći, onih koji si umišljaju da znaju što je zapravo Domovinski rat. Ipak u ovom slučaju to nije tako. Treba pročitati Gubinino djelo i vidjet ćemo da je život pun nijansi i da u svakom trenutku, unatoč svemu, treba ostati na pravoj strani.

Bio je 10-godišnji dječak kada se zlo sručilo na njega i na njegovu obitelj. Dogodilo se to u Dalju, ljeta Gospodnjega 1991. »Rekao sam ti da će doći i mojih 5 minuta«, izgovorio je susjed i nastavio tući Gubinina oca i majku. Tako je to sve počelo, podrazumijeva se u njihovom obiteljskom domu. Došli su po njih i kalvarija je trajala punih 260 dana te odatle naslov ovoga djela. Otac, glava obitelji, nastojao ih je zaštititi, ali što je mogao? Čak je i mali Marijan morao na tzv. rad, kad se njihovim progoniteljima učinilo da je to bolje nego da umiru beskorisno u logoru. A svi su mu znali oca kojega su zvali Čaruga. Prijateljevao je s njima, pomagao im. Uzalud. Jezovito zvuče Čarugine riječi kad se obitelji ispričava što ih ne može zaštititi. (str. 82.) A bili su rijetki trenutci kad su bili zajedno, samo onda kad kao isprebijan jednostavno nije nikuda mogao.

Opširnije...

Osobno