VELIKI ČOVJEK I MALI LJUDI

Print Friendly, PDF & Email

Marijan Gubina, 260 dana, Auxilium, Osijek, 2011.

»Ja, Marijan Gubina, ne osuđujem, ne mrzim... Nemojte ni vi!« (str. 4.) Zamiriše ovo odmah na naučeni govor mirovnjaka preko noći, onih koji si umišljaju da znaju što je zapravo Domovinski rat. Ipak u ovom slučaju to nije tako. Treba pročitati Gubinino djelo i vidjet ćemo da je život pun nijansi i da u svakom trenutku, unatoč svemu, treba ostati na pravoj strani.

Bio je 10-godišnji dječak kada se zlo sručilo na njega i na njegovu obitelj. Dogodilo se to u Dalju, ljeta Gospodnjega 1991. »Rekao sam ti da će doći i mojih 5 minuta«, izgovorio je susjed i nastavio tući Gubinina oca i majku. Tako je to sve počelo, podrazumijeva se u njihovom obiteljskom domu. Došli su po njih i kalvarija je trajala punih 260 dana te odatle naslov ovoga djela. Otac, glava obitelji, nastojao ih je zaštititi, ali što je mogao? Čak je i mali Marijan morao na tzv. rad, kad se njihovim progoniteljima učinilo da je to bolje nego da umiru beskorisno u logoru. A svi su mu znali oca kojega su zvali Čaruga. Prijateljevao je s njima, pomagao im. Uzalud. Jezovito zvuče Čarugine riječi kad se obitelji ispričava što ih ne može zaštititi. (str. 82.) A bili su rijetki trenutci kad su bili zajedno, samo onda kad kao isprebijan jednostavno nije nikuda mogao.

Opširnije...

S NARODOM

Print Friendly, PDF & Email

Dubravko Jelčić, Nasilje žalosnih uspomena, Naklada Pavičić, Zagreb, 2012.

Nekada nam se čini najlakše i najbolje sve zaboraviti, ali što smo time dobili? Zbog čega mislimo samo na muku, a ne mislimo na te iste trenutke u smislu pobjede? Dubravko Jelčić na ovaj način iznosi pred nas svoje krhotine sjećanja.

Ponajprije je tu vrijeme slavne »Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika«. Dotle se govorilo o hrvatsko-srpskom ili obratno, odnosno o zapadnoj varijanti. Tko je progovorio drukčije gubio je ne samo radno mjesto nego bio određen i za tamnicu. Komunistička partija je revno čuvala svoj pogled na nas. Jelčić spominje i desetodnevnu turneju Društva književnika Hrvatske po Slavoniji. Vjerojatno se toga ne sjećamo, ali kada pročitamo doneseno vidimo da je bila važna, da je propitivala stanje duha poslije Deklaracije. A onda Hrvatsko proljeće u Slavoniji.

Opširnije...

ONI TAMO I OVAMO

Print Friendly, PDF & Email

Antun Jozing, Mrtvi se ne vraćaju, HKZ-Hrvatsko slovo, Zagreb, 2012.

Čitamo ovih dana kako je negdašnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić svoju Spomenicu iz Domovinskog rata bacio u smeće. Nazvao je taj čin velikim pospremanjem. Za razliku od njega mnoštvo Hrvata ne misli tako postupiti, ne samo zbog toga što uopće nemaju tu Spomenicu unatoč svome ratnom doprinosu, nego što im je bila čast braniti hrvatsku državu. Mesiću očito nije, on se stavio na stranu onih tamo.

U tom duhu napisan je ovaj roman s događajima iz zbilje, iz ponosnog Domovinskog rata. Pisac je duboko u sebi osjećao da je došlo vrijeme svođenja računa. I odlučio se. Zametnuo se puškom koju je sam kupio te otišao u rat. S nekoliko desetljeća godina na plećima osjećao je da nije za trku pa je postao snajperist. No, usput se pokazao i kao znalac za druge načine ratovanja, kao i za obične svakodnevne poslove. Prihvatila ga je zdušno mala momčad koja je stajala nasuprot ogromnoj sili. Svi su bili dragovoljci, svi su mogli ispijati kavu u kafićima i navijati za naše, ali nisu. Oni su bili junaci.

Opširnije...

TEMELJI

Print Friendly, PDF & Email

Ivica Šarac, Kultura selektivnoga sjećanja, Crkva na kamenu, Mostar, 2012.

O događajima za vrijeme Drugog svjetskog rata na ozemlju Hercegovine ispisano je do sada mnoštvo knjiga. Kroz dugih, mračnih 45 godina revno su to činili komunisti. I dotakli su se svakog stvarnog i nestvarnog zločina kojeg su Hrvati učinili, odnosno koji im je pripisan. Postupilo se tako i prema Nijemcima i prema Talijanima. O svima drugima puno je bilo manje riječi ili ih nije nikako bilo. Nakon Domovinskog rata Hrvati pokušavaju nadoknaditi izgubljeno. Ali ima tu još puno posla. Sad se pojavljuje knjiga s naslovom Kultura selektivnog sjećanja i podnaslovom Hrvati Hercegovine i Nezavisna Država Hrvatska. Hajde, podnaslov bi trebao biti jasan. No, što je s naslovom? Tko to gaji selektivno sjećanje? I prema kome ili prema čemu?

Opširnije...

Osobno