ONI TAMO I OVAMO

Print Friendly, PDF & Email

Antun Jozing, Mrtvi se ne vraćaju, HKZ-Hrvatsko slovo, Zagreb, 2012.

Čitamo ovih dana kako je negdašnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić svoju Spomenicu iz Domovinskog rata bacio u smeće. Nazvao je taj čin velikim pospremanjem. Za razliku od njega mnoštvo Hrvata ne misli tako postupiti, ne samo zbog toga što uopće nemaju tu Spomenicu unatoč svome ratnom doprinosu, nego što im je bila čast braniti hrvatsku državu. Mesiću očito nije, on se stavio na stranu onih tamo.

U tom duhu napisan je ovaj roman s događajima iz zbilje, iz ponosnog Domovinskog rata. Pisac je duboko u sebi osjećao da je došlo vrijeme svođenja računa. I odlučio se. Zametnuo se puškom koju je sam kupio te otišao u rat. S nekoliko desetljeća godina na plećima osjećao je da nije za trku pa je postao snajperist. No, usput se pokazao i kao znalac za druge načine ratovanja, kao i za obične svakodnevne poslove. Prihvatila ga je zdušno mala momčad koja je stajala nasuprot ogromnoj sili. Svi su bili dragovoljci, svi su mogli ispijati kavu u kafićima i navijati za naše, ali nisu. Oni su bili junaci.

Opširnije...

TEMELJI

Print Friendly, PDF & Email

Ivica Šarac, Kultura selektivnoga sjećanja, Crkva na kamenu, Mostar, 2012.

O događajima za vrijeme Drugog svjetskog rata na ozemlju Hercegovine ispisano je do sada mnoštvo knjiga. Kroz dugih, mračnih 45 godina revno su to činili komunisti. I dotakli su se svakog stvarnog i nestvarnog zločina kojeg su Hrvati učinili, odnosno koji im je pripisan. Postupilo se tako i prema Nijemcima i prema Talijanima. O svima drugima puno je bilo manje riječi ili ih nije nikako bilo. Nakon Domovinskog rata Hrvati pokušavaju nadoknaditi izgubljeno. Ali ima tu još puno posla. Sad se pojavljuje knjiga s naslovom Kultura selektivnog sjećanja i podnaslovom Hrvati Hercegovine i Nezavisna Država Hrvatska. Hajde, podnaslov bi trebao biti jasan. No, što je s naslovom? Tko to gaji selektivno sjećanje? I prema kome ili prema čemu?

Opširnije...

S NARODOM

Print Friendly, PDF & Email

Dubravko Jelčić, Nasilje žalosnih uspomena, Naklada Pavičić, Zagreb, 2012.

Nekada nam se čini najlakše i najbolje sve zaboraviti, ali što smo time dobili? Zbog čega mislimo samo na muku, a ne mislimo na te iste trenutke u smislu pobjede? Dubravko Jelčić na ovaj način iznosi pred nas svoje krhotine sjećanja.

Ponajprije je tu vrijeme slavne »Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika«. Dotle se govorilo o hrvatsko-srpskom ili obratno, odnosno o zapadnoj varijanti. Tko je progovorio drukčije gubio je ne samo radno mjesto nego bio određen i za tamnicu. Komunistička partija je revno čuvala svoj pogled na nas. Jelčić spominje i desetodnevnu turneju Društva književnika Hrvatske po Slavoniji. Vjerojatno se toga ne sjećamo, ali kada pročitamo doneseno vidimo da je bila važna, da je propitivala stanje duha poslije Deklaracije. A onda Hrvatsko proljeće u Slavoniji.

Opširnije...

U NJIHOVIM OČIMA

Print Friendly, PDF & Email

Damir Šimić (uredio), Udbini tajni popisi »državnih neprijatelja«, Središte HSK za istraživanje komunističkih zločina nad Hrvatima – Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Mostar – Zagreb, 2014.

Nisu pucnji i udarci tupim predmetima odjekivali našom domovinom s obje strane granice samo krajem Drugog svjetskog rata i poraća, nego i tijekom čitavih 45 godina vladavine zločinačkog komunizma ili komunizma »s ljudskim licem«, kako su mu tepali. Uhode su išle po bijelom svijetu i radile svoj prljavi posao, ubijali protivnike jugoslavenskog režima. Velike su to priče i nije ih moguće ispričati u jednoj knjizi. U ovoj pred nama pozornost je uperena na one koji su bili proglašavani »državnim neprijateljima«, a živjeli su ili su podrijetlom iz BiH. Obuhvaćena su sva tri konstitutivna naroda. Naoko, nema protekcije. Ali Hrvata je dva puta više nego Srba, a 5 puta više nego muslimana. Pripomenimo samo da je u sveukupnom pučanstvu Hrvata, pak, najmanji broj. Preko njih su se, dakle, lomila koplja.

Opširnije...

Osobno