Print Friendly, PDF & Email

Stjepan Zelenika, Per aspera, Bosanska riječ – HKD Napredak, Tuzla – Kreševo, 2011.

Glavni junak romana pred nama sjedi u Beču, u obiteljskom stanu, i ništa ne razumije svoju malodobnu kćer Tihanu. Ona govori njemački, a taj jezik njemu teško ulazi u glavu. Kamo to ide njegov život?

Opaska je ovo na posljednje rečenice u romanu. Pisac ih je izložio pred nas nakon svoga dugoga hoda kroz vrijeme, iako nije imao previše godina. Ali ga je ono satiralo od ranoga djetinjstva i naučilo ga samostalno živjeti.

Zelenika ovaj hod svoga glavnog junaka ispisuje sigurnim rečenicama, igrajući se književnim oblicima. Na početku priča teče klasično, s polaganim razvijanjem radnje. Nakon toga počinju se ispreplitati događaji iz života glavnog lika Tihomira Carića Cara. Tu je i scenario za film. Car ga pronalazi nakon dugo vremena među svojim stvarima. I pomno ga lista ne pazeći na vrijeme. Zapravo, taj scenario u rukama u tuđem gradu iznjedrio je ovaj roman.

Jedna od glavnih niti koju pisac ustrajno prede, unatoč svoj životnoj surovosti, jest ljubav. Glavni junak Car rano gubi roditelje u prometnoj nezgodi. Ostaje s rodbinom kojoj je ipak na teret pa ga šalju u dom. Njemu se tamo ne biva, bježi, muči se... Jedino ga razumije odgajateljica teta Alma koja mu poklanja svoju majčinsku ljubav. I on to nikada ne zaboravlja. Djevojka mu Marija također reagira osjećajno, što će ga kasnije držati u životu kad bude izgledalo da su mu sve lađe potonule. Zbog zahvalnosti jedno joj se vrijeme i ne javlja, jer ne želi da ga vidi u okolnostima u kojima jest.

Usporedo s opisom važnosti ljubavi u životu, roman opisuje i nedavna vremena. Podrazumijeva se, tu je najprije ono jugoslavensko kada smo svi bili »raja«. Ali rat pokaza što se zapravo krilo ispod površine. Svatko je jednostavno pošao na svoju stranu pa tko preživi. Poratna vremena također nisu bila jednostavna. Treba živjeti, a do posla se teško dolazi.

U ovom djelu ne trebamo očekivati rješavanje velikih društvenih događanja oko nas. Ono nas radije usredotočuje na nas same i dokazuje nam da se uvijek u životu može uspjeti samo ako to želimo. Istina, ostaje neriješeno pitanje kako se nositi s činjenicom da tvoje rođeno dijete ne pripada tvojoj rođenoj kulturi i jeziku, ali to je sadašnjost pa će možda ta zagonetka biti rješavana u nekom sljedećem Zelenikinom djelu.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 18. rujna 2019.

Osobno