Ivna Talaja, Otisak neba, Matica hrvatska, Makarska, 2004.

Postmodernizam i globalizacija dva su pojma koja nas trenutno najviše salijeću. Ako prvi shvatimo kao oprjeku modernizmu, a drugi kao stvaranje bratstva i sestrinstva na svoj zemlji, onda smo sposobni shvatiti zbirku pjesama Ivne Talaje i uvrstiti je u današnju književnost. Ona, naime, progovara suvremenim jezikom, ali na način koji ne će svi nazvati suvremenim. Svijetu oko sebe i u sebi prilazi poput molitelja, pronalazi iskru božanskog i iznosi je na vidjelo. Dobrodošao je to današnji govor bezbožnoj pustinji koja nas nastoji obviti.

Izraz u čitavoj zbirci je škrt ili sveden na najmanju mjeru, ako nam je draži taj izraz. Pjesnikinja se ne nastoji dopasti igrom riječi, nego smislom koji zasjenjuje sve riječi. Dok čitamo njezine stihove, čini nam se kao da čujemo mrmor molitve pred večer u našim pobožnim domovima ili u nekom samostanu. Smirujemo se, skupljamo svoje rasute snage i obnovljeni želimo mirno i odlučno nastaviti dalje. Nismo u svojoj glavi prebirali duboke teološke teme, ali smo prebirali temu blizine prema Bogu, prema sebi i prema svijetu oko sebe. A u tome leži sva mudrost i sva dubina životnih tema.

Težeći prema mističnom izrazu, dosta različitom od onoga s. Marije od Presvetog Srca, Ivna Talaja ne dotiče temu Domovinskog rata, kao i još mnoge druge teme. Nije to zacijelo odraz stava, nego odraz tematskog usmjerenja. Ona se priklanja molitvi i na taj način odgonetava stvarnost.

Teško je reći kamo će krenuti buduće Talajino pjesništvo. Ono je ovom knjigom još više učvrstilo temelje, najavivši ujedno bitne odlike buduće zgrade. Zaželjeti joj je uspješnu gradnju. Pjesnikinja za nju bjelodano ima i snage i znanja.

Miljenko Stojić

Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 24. srpnja 2006., 21.00 – 21.45