UNATOČ NJIMA
- Detalji
- Kategorija: Prikazi (Književnost)
- Objavljeno: Ponedjeljak, 28 Rujan 2009 16:24
- Hitova: 1284
Andrija Vučemil, ... Bio jednom jedan otok ... Goli otok, Rinaz, Rijeka, 2007.
Biti tek na pragu punoljetnosti, a zaglaviti 6 godina na jugoslavenskoj robiji, od toga 5 na Golom otoku. Uz to se tamo prema tebi odnose kao prema »političkom«. Svima koji znaju što je komunizam, jasno je o čemu se radi. Ali, Vučemil je ostao svoj i sačuvao u sebi književnu žicu.
Ove je pjesme, kaže, dugo pisao. Preko 40 godina. Uvijek se bojao da nije dorastao toj velikoj temi. Jer, Goli otok je bio predvorje pakla, ako ne i njegova unutrašnjost. Okolo kamen, more, sunce i vjetar, a unutra robijaši i njihovi mučitelji. Gubilo se zdravlje, glava i duša. Spasio se tko je ustrajao u svome, unatoč njima, režimskim sirovim goničima. »... visoko gore prozor prema nebu / zjapi prazninom / plavog nebosklona / rasparan tek galebovim letom uzaludnim / uz krik prema gore... / ... a dolje sasvim dolje / šumori more / morsku bolest šaljuć / u temelje zidu / kojem nema kraja... / u trenu spoznah: ovdje je početak pakla / i početak raja.« (Na otoku Golom samo sjene plaze)