PREMA KORIJENIMA

Print Friendly, PDF & Email

Vjekoslav Boban, Postmodernistički štionik, Dan, Zagreb, 2005.

Samo samosvjesni ne dopuštaju da im netko odredi njihov put. Jedan je od takvih Vjekoslav Boban.

Ovu svoju knjigu pisao je desetak godina, drukčije od mnogih ostalih pristupa književnom stvaralaštvu. U proslovu se ne stidi priznati da mu je javno objelodanjivanje takvog stava omogućio Domovinski rat. Drznuo se pojam »postmodernizam« shvatiti ne kao puki »postavangardizam«, već uistinu time što on sam kaže: dolazi poslije modernizma. A taj modernizam razlomio je sve oko sebe. Boban je svjestan da se ponovno vraćaju vremena gradnje, vremena vrijednosti i promišljena hoda naprijed.

Opširnije...

U SVJETLU POSTANKA

Print Friendly, PDF & Email

Marina Kljajo-Radić, Sjaj slova, Naklada DHK HB, Mostar, 2004.

Život na ovoj zemlji ima svoju težinu, bez obzira koliko nas satirala briga za kruh svagdanji. Čovjek to zahvaljuje svojoj krhkosti, o čemu naširoko govori prva knjiga Sv. pisma, Knjiga postanka. Marina Kljajo-Radić duboko u sebi nosi ovu istinu i odgovara pjesmom. Težinu zemaljskog hoda uspoređuje s križem, a njegovo nošenje pretače u molitvu. Sadržano je sve to u kratkoj pjesmi pod naslovom Postanak koja prethodi ciklusima u knjizi: U početku bijaše Riječ / Na kraju bi Pjesma

Opširnije...

SONETIMA OKO SEBE

Print Friendly, PDF & Email

Ivo Mijo Andrić, Sonetne zvijezde, S & A COMPANY, Sarajevo – Zagreb, 2005.

U današnjem pjesništvu malo je onih koji pišu sonete, a još je manje onih koji njima ispunjaju čitavu zbirku. Među te spada Ivo Mijo Andrić. To će zacijelo početi zanimati čitatelja pa će pokušati vidjeti što se krije među koricama knjige.

Ja bih počeo od samog naslova. Mislim da nije najsretnije izabran. Ne bi tako bilo ni da je sonetnim zvijezdama ispunjena čitava zbirka, a ne samo jedan njezin dio. Neki smisao taj naslov može dobiti tek ako pretpostavimo da je on igra riječi glede jedne sonetne forme i ljepote koja se želi ovjekovječiti.

Opširnije...

POBUNA ŽENE

Print Friendly, PDF & Email

 Jozefina Dautbegović, Vrijeme vrtnih strašila, Buybook, Sarajevo, 2004.

Dok sam čitao ovu knjigu Jozefine Dautbegović, na pamet mi je pala pjesma A. B. Šimića »Žene pred uredima«. Slika ženske krhkosti i hladnoće službenika poretka. Ništa nije drukčije ni u ovoj knjizi. Samo, za razliku od Šimićeve pjesme, ovdje se radi o pobuni jedne od tih žena.

Objekt pobune jest vanjski svijet. Pjesnikinja to čini dvama sredstvima: ironijom i paradoksom. Ne gubi svoje dostojanstvo, ne ponižava se, prepoznaje svijet oko sebe i ne pristaje na njegove loše zakone. Istakao bih ovdje pjesmu »Ne želim ni gledati kako jašu bijele konje lipicanere«. Ustala je protiv performansa jedne hrvatske umjetnice. To danas nije tako uputno jer su performansi u modi. Ali, ona ima svoje mišljenje. »Vrijeme vrtnih strašila« pjesma je koja govori protiv rata, iako opisuje ljude koji su se navikli gledati obješene mrtve ljude kao što su se navikli gledati obješene stare kapute na vrtnim strašilima.

Opširnije...

Osobno