DOK SE ZEMLJOM ŠEĆEM

Print Friendly, PDF & Email

Jozefina Pranjić, Cvijet malo drugačiji, Vlastita naklada, Mostar, 2015.

Pjesme Jozefine Pranjić nastale prije Domovinskog rata nestale su u plamenu u Sarajevu zajedno s drugim stvarima iz stana. Tako piše u njezinom životopisu. No, ona je nastavila stvarati i podarila nam, evo, treću zbirku.

Kao i u onim prethodnima, pjesnikinja i u ovoj zbirci nastavlja svoju šetnju ovom zemljom. Ne dopušta da ju išta zaustavi. A ona je ispunjena onim što je bilo nekada i onim što se sada ubacuje u život. Tako na kraju dobivamo zaokružen životni pogled i možemo ga prihvatiti ili mu tražiti nedostatke.

Opširnije...

POGLED S ONE STRANE

Print Friendly, PDF & Email

Valentin Ćorić, Pomet u glavu, HKZ-Hrvatsko slovo, Zagreb, 2016.

»Da bi izbjegao hašku ćeliju, nakon bezbrojnih laži haškim istražiteljima rekao je jednu istinu: da je u ratu bio nitko i ništa.« (str. 31.). Ovako glasi jedan Ćorićev aforizam iz knjige. U haškoj je ćeliji, zajedno s još 5-oricom naših, više od desetljeća. A to bi onda značilo da je u ratu ipak bio netko i nešto. Pod tim vidom trebalo bi čitati ovo Ćorićevo djelo, ali i pod vidom drugog njegova aforizma koji glasi: »Kad vidite zlo u nekom čovjeku, dobro vidite da nije vaše.« (str. 89.)

Opširnije...

KAD NI NJIHOV NISI

Print Friendly, PDF & Email

Milorad Stojević, Vikarov kompleks, Rinaz, Rijeka, 2015.

»Iz njedra je, valjda iz dobro sakrivena srca, izvukao radničku kapu od grube tkanine i s velikom crvenom petokrakom, kao bećar ju nakrivio na glavi. Leptir izletio iz čahurice, kažem vam.« (str. 211.) Usklik je ovo Mihovila Berkovića nakon što je »drug« došao po njega i njegova kolegu u okolicu Rijeke da ih prebaci u Egipat. A oni su bili Židovi, neprestano u bijegu tijekom teških godina Drugog svjetskog rata. Nisu vjerovali u Boga, više im se sviđala ljudska pamet. Kad su završile ratne nevolje, za njih je trebao početi bolji život. Trebali su biti svoji među svojima, ali nisu. Postupno su uviđali da im se razilaze pogledi na život.

Opširnije...

POD SLAMNATIM ŠEŠIROM

Print Friendly, PDF & Email

Joso Živković, Tišina raspadanja, DHK HB, Mostar, 2015.

Prstima dotičeš plodnu posavsku zemlju. To je tvoje, ma koliko drugi nastojali da to nije tako. A vjetar se razbacio pustom širinom. Tako i ti, unatoč svemu. Ćutiš u sebi pjesmu i smjelo kročiš životnim stazama.

Da, Joso Živković radosno i dubinski diše svoj posavski zavičaj. Na prvi pogled to tako ne izgleda. Pa i sami naslov zbirke, Tišina propadanja, kao da navješćuje nešto drugo. No, njemu je samo žao da se dogodilo tako kako se dogodilo. Mnogo je više života u tom podneblju nego što je trenutno slučaj. Umrle su kuće, umrla su sela, ali ostala je ta posavska duša, u tijelu pod slamnatim šeširom. Dotični ne traži puno, tek toliko da bude tu gdje je navikao biti i ništa više. Makar sve bilo u krhotinama, izbrazdano nedavnim događajima. Međutim, sve može biti drukčije ako poslušamo poziv u sebi, kao što kaže posljednja pjesma u zbirci. Klica u zemlji nudi nadu./ Rodovi će doći./ U preobrazbi mlakoj,/ čim osluhnemo poziv,/ hitro moramo poći;/ unatoč truleži i koncu u nama/ - sve se nastavlja. (Klijanja)

Opširnije...

Osobno