Print Friendly, PDF & Email

Nada Matijaš, Andrija Matijaš Pauk ... da se ne zaboravi, Naklada Bošković, Split, 2005.

Ćudoredno je izopačeno ne dopustiti nekome radovati se u krvlju izborenoj slobodi. Na žalost to se dogodilo pobjedničkoj hrvatskoj vojsci. Određeni članovi međunarodne zajednice, uz pomoć istomišljenika iz Hrvatske, ne mogu im oprostiti remećenje njihovih sebičnih namjera. Traje to do danas. Zbog toga udovica Domovinskog rata piše o svom mužu junaku, a time posredno i o svim junacima iz toga doba. Zaborav, koji se posebno jako počeo kotrljati od 2000 godine, htio bi ih prekriti i nametnuti nam neku drukčiju budućnost. Samosvjesni, poput legendarnog Pauka, odlučno kažu: »Za mnom«.

Knjiga nije napisana stilom stručnog povijesnog štiva. Ona više sliči spomenaru iz ratnih dana, što nikako ne umanjuje njezinu vrijednost. Svjedoči o jednom vremenu, jednom čovjeku, jednoj brigadi, jednom narodu koji je znao stajati uspravno u huda vremena. Kada prođu ove trenutne poteškoće, bit će više stručnih knjiga o onima koji su teret borbe iznijeli na svojim ramenima. Osjećam da će ih poglavito pisati naši mladi intelektualci koji polako stasavaju i kojima će ovakve knjige i svjedoci biti dragocjeni. Neopterećeni pogubnom jugoslavenštinom znat će na prihvatljiv i zreo način progovoriti o našoj prošlosti.

Andrija Matijaš Pauk, junak knjige, poginuo je u okolici Mrkonjić grada 9. listopada 1995. Bio je na čelu svojih momaka iz slavne IV. gardijske brigade. On joj je stvorio oklop i učio njezine bojovnike kako ga najučinkovitije rabiti. Naučio je to još u JNA, koju napušta čim se počela ukazivati sloboda za hrvatski narod. Posebno se sprijateljio s Damirom Krstičevićem i s njim pobjeđivao. Danas je Krstičević u naponu svoje snage, unatoč nadarenosti i iskustvu, nemilosrdno gurnut u stranu. Tako je htio današnji predsjednik hrvatske države i s njim još određene sile. No, istinu o nekim vremenima i nekim ljudima nitko ne može prebrisati.

Djelo o kojem govorimo svjedoči o onima koji su dali, ili su to bili spremni učiniti, sve za Hrvatsku, a od nje nisu tražili ništa. Naravno da bi tako trebalo biti i danas. Poruka je to o kojoj se mora razmisliti i širiti je dalje. Riječi Nade Matijaš pretapaju se u riječi drugih udovica Domovinskog rata i bude uspavane savjesti.

Miljenko Stojić

Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 4. prosinca 2006., 21.00 – 21.45

 

Osobno