Dubravko Jelčić, Povijest hrvatske književnosti, Naklada Pavičić, Zagreb, 2004.

Barbara Matejčić u Slobodnoj Dalmaciji od 8. svibnja 2004. o ovoj knjizi piše: »Jelčić kao književni historiograf neodjeljiv je od Jelčića homo politicusa, pa je, slijedom toga, izgradnja (Jelčiću poželjnoga) hrvatskog nacionalnog identiteta očište s kojeg on gleda i na književnost. Sve su to, dakako, legitimni postupci, ali u tom slučaju dobivamo izrazito autorsku, političnu povijest književnosti (svaka je u većoj ili manjoj mjeri, naravno, obilježena autorom), a ne nacionalno-povijesni priručnik za škole i fakultete.« Ovo je stav, nazovimo ih tako, umjerenih, a kakav je stav onih drugih nije teško pogoditi.

A što to lošega čini akademik Dubravko Jelčić? Svoje prvo izdanje povijesti hrvatske književnosti iz 1997. znatno je proširio i ponovno izdao tu knjigu 2004. Unatoč upozorenjima nastavio je raditi na istim temeljima. Domovinsku i iseljenu hrvatsku književnost ne prikazuje kao dvije, već kao jednu jedinu književnost zbog političkih razloga u određenom razdoblju stvaranu na različitim ozemljima; drži da se ne može odvajati javni od privatnog života jednog pisca, već da nečiji život utječe i na nečije pisanje; nisu povijesne književne epohe onako razdijeljene kako nam ih desetljećima prikazuju, već nešto drukčije; ocjene o veličini pojedinih književnika nisu posvema točne, već treba prevrjednovati lik i djelo nekih književnika... Očito, nepopravljivi državotvorac, odnosno u ovom slučaju znanstvenik koji odgovorno prilazi svome zadatku bez obzira na to što će mu drugi reći i hoće li svojim radom srušiti lažna i nametnuta mišljenja. A takvima, nakon kratkotrajne slobode, ponovno je sve manje mjesta u hrvatskom kulturnom, javnom, uopće društvenom životu. Ta mjesta su predviđena za one koje Jelčić obično napada.

U opremi knjige naročito treba pohvaliti sinkronijske tablice povijesnih i književnih događaja od VII. stoljeća do danas u svijetu i Hrvatskoj. Pisac bira uistinu one bitne, a one za koje bi bilo bolje da se uopće nisu dogodili preskače, što ga opet prokazuje u očima onih koji ne dopuštaju drukčije mišljenje od svoga.

Jelčić je ostvario izvrsno znanstveno djelo, koje je u isto vrijeme državotvorno bez ikakve primisli da bude nacionalističko. Bilo se kako razvijali daljnji tokovi u hrvatskom društvu ova Jelčićeva knjiga ostavit će dubok trag.

Miljenko Stojić

Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 28. kolovoza 2006., 21.00 – 21.45