Nenad Piskač, Nebeska Srbija u Hrvatskoj, Grafički studio, Zaprešić, 2005.

Nakon stoljeća uspostavljena je hrvatska država. Srpska manjina, umjesto da se tome raduje, ustaje na oružanu pobunu. Kažu da je to zbog lošeg iskustva iz prošlosti. Stvarno? Nenad Piskač ovom svojom knjigom pokazuje sasvim nešto drugo. Još 1844., što je, ne zaboravimo, stotinjak godina prije II. svj. rata, stvoren je prvi pisani program velikosrpske politike. I danas ima veliki broj pristalica. Piskač se ne upušta u razglabanje zbog čega je to tako, već pokazuje plodove spomenute politike na hrvatskom ozemlju početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. No, jasno mu je da velikosrpsku politiku podupiru i neke važne članice međunarodne zajednice, poglavito Velika Britanija, zbog svojih sebičnih probitaka.

Potrebno je reći da ovo nije povijesno djelo. Ono slijedi zakone publicistike i to mu daje veću »pitkost« kod čitatelja. S druge pak strane izvorni dokumenti daju mu potrebni sastojak stručnosti. Na taj način pred nama je zrelo djelo koje razotkriva ideološko-svjetonazornu, političku, normativnu i organizacijsku strukturiranost velikosrpske oružane pobune. Ono razotkriva da je velikosrpstvo radikalno, terorističko, antiekumensko i svetosavski fundamentalno. Ne može smisliti hrvatsku državu ni u kojem obliku. Čak odbija i zloglasni plan Z-4 koji je nastojao u Hrvatskoj uspostaviti državu u državi. Njegova nepomirljivost očitovala se i u spremanju selidbe srpskog pučanstva u slučaju integriranja tzv. RSK u državu Hrvatsku. Ovime Piskač želi bjelodano dokazati da nije postojao nikakav »zločinački pothvat«, nikakvo čišćenje srpskog pučanstva za vrijeme akcije Oluja i drugih osloboditeljskih akcija. Razvijanje velikosrpske misli pisac prati sve do polovice 2005. Dokumentira kako su pojedinci nakon terorističkog sloma ušli u vlast države Hrvatske. Pučanstvo je bilo protiv toga, ali ne i hrvatska vlast. Stjepan Mesić, u svojstvu hrvatskog predsjednika, na Igmanu s predsjednicima SiCg i BiH potpisuje »Trojni pogled na sadašnjost i budućnost«, umjesto da vodi hrvatsku državotvornu politiku i spriječi bilo kakvo ponavljanje povijesti u budućnosti.

Na kraju knjige nalazi se sažetak na hrvatskom, engleskom i njemačkom. Mogao je biti napisan i na još kojem jeziku, ali je dobro i ovo. Koristan je to napor u približavanju hrvatskih stajališta drugima. Završimo riječju da knjigu valja čitati i preporučivati.

Miljenko Stojić

Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 12. ožujka 2007., 21.00 – 21.45