ZA SVOJ DOM
- Detalji
- Kategorija: Prikazi (Publicistika)
- Objavljeno: Srijeda, 16 Studeni 2016 18:20
- Hitovi: 21
Damir Markuš – Kutina, 58, UBSDRHL, Hrvatski Leskovac, 2015.
Povijest se tih dana nesmiljeno pisala. Možeš biti junak ili nitkov do kraja života. Damir Markuš – Kutina i slični znali su što im je raditi. Kad je Domovinski rat pokucao na vrata, spremno su se odazvali. Nisu bili profesionalni vojnici, nisu imali oružja, ali su imali srce. Ono je kucalo za svoj dom.
Pred nama je sada trpka i uzbudljiva priča o njih 58. Kad je Vukovar gorio, zaputili su se u njegovu obranu a nisu navijali sa strane. Stigli su tamo 27. rujna 1991. i ostali do kraja. U izravnoj borbi, od posljedica ranjavanja, a neki su smaknuti kao ratni zarobljenici, umrlo je njih 25. Nakon Domovinskog rata otišlo ih je s ovog svijeta još 4. Nisu to bile zaluđene budale, nego ljudi koji su pogledali istini u oči i dali se do kraja. »Trebalo je imati hrabrosti biti tamo, naspram protivnika dobro naoružanog i logistički potpuno spremnog, s puščicama, ručnim bombama i malo streljiva. Trebalo je svaki dan gledati kako ginemo, bivamo ranjavani i čekati kraj. Ali nismo se predali.« (str. 215.) I onda te po proboju iz vukovarskog pakla nakon njegova pada čekaju vojni policajci s dugim cijevima. Ali to je već politika, kao što je politika i da pisac knjige i njegovi suborci nemaju odličja.
