POLJUBAC

Print Friendly, PDF & Email

Ante Nadomir Tadić Šutra, Stožina, Naklada Bošković, Split, 2019.

U posljednje vrijeme udomaćio se izraz »brutalno jasan, istinit, pravedan...« i sl. Mogli bismo ga s pravom primijeniti na Tadića Šutru, iako on zapravo bježi od usvajanja onoga što se trenutno nosi.

U prigodi svoga 40-godišnjega književnog rada stavio je pred nas novu zbirku pjesama, rukovet već onih objavljenih, rukovet proznih tekstova te izbor mišljenja drugih o njegovu radu. Svojevrstan je to spomenik, upitnik a gdje sam to ja bio svih ovih godina? Stvarno, što je Tadić Šutra značio kroz ovo vrijeme samome sebi i svima nama?

U prvim rečenicama na početku najprije se zahvaljuje Bogu, Isusu Kristu, na daru Duha Svetoga. Nakon toga zahvaljuje mu se na darovanoj obitelji i prijateljima, kao i na domovini Hrvatskoj, na svim njezinim junacima i mučenicima čijom se krvlju razgorila luč slobode. To je prostor iz kojega izviru sve Tadić Šutrine pjesme, prostor gdje se oštri njegovo pero koje se ne boji napisati ono što srce kaže. Koliko je danas među nama takvih književnika? Nažalost još premalo, unatoč tomu što smo naizgled jugokomunističko zlo stresli sa svojih pleća. Hrvatska književnost i dalje drijema u negdašnjim baruštinama, opijena trulim mirisima sa strane. A bilo bi samo potrebno poći putevima suverenizma, onako kako to u posljednje vrijeme čine određeni zapadni političari i književnici.

Opširnije...

U NAŠIM TEMELJIMA

Print Friendly, PDF & Email

Anita Martinac, Život nema naslova, Matica hrvatska, Čitluk – Vinkovci, 2018.

Novi svjetski poredak. Riječ koju smo nekada poput Očenaša svakodnevno slušali. Trenutno zatrubiše neke druge trube. Predsjednik Trump, pa negdašnji njegov savjetnik Steve Bannon... Ovamo bliže Victor Orban, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović... Pribrojiti nam je i narode: Poljake, Čehe, Slovake, Talijane... Kažu, došlo vrijeme domoljublja, oslanjanja na svoju državu a ne na maglovite snove gdje se ne zna ni tko si ni što si, gdje si samo beznačajna jedinka kojoj su utuvili u glavu da je nešto.

Anita Martinac ne piše u ovoj zbirci novela Život nema naslov o svemu tomu. Ona se dotiče naizgled drugih tema. Međutim, u osnovi to je put stvaranja drukčije književnosti od one na kakvu smo naučili do sada u hrvatskom društvu. Put slobode, put dostojanstva, put iskonske književnosti, put bijega od novog svjetskog poretka, rekao bih. Zbog čega je to tako?

Opširnije...

STOJNA KUĆA

Print Friendly, PDF & Email

Mile Pešorda, Sloboda, mir meju nami, Matica hrvatska – Vlastita naklada, Stolac – Zagreb, 2018.

Jedna od najvažnijih stvari u životu jest progledati i znati na kojoj si strani. Mile Pešorda je od početka bio takav, zahvaljujući zacijelo obiteljskom okolišu. Zbog toga i jest mogao kao mladac u gimnaziji pokrenuti reviju Ogledalo koja ubrzo biva zabranjena, a zabranili su je jugokomunisti, zbog njezina slobodarsko-prosvjetiteljskog duha i uredničkog poziva na borbu za spašavanje naroda »iz ruku samoživaca i žderonja«, kako je to navedeno u Pešordinu životopisu. A u svojim studentskim danima, 30. i 31. svibnja 1970. idejnim je pokretačem kulturno-književničke manifestacije »Šimićevi susreti«. Nije onda nimalo čudno da je 1971. potpisao onu znamenitu Sarajevsku deklaraciju o hrvatskom jeziku (danas neki potpisuju deklaraciju o nekom zajedničkom jeziku). Pa je onda doživio da ga »opjevani« Predrag Matvejević, jedan od utemeljitelja neojugokomunističke stranke UJDI, okleveće i proglasi talibanom zbog čega Općinski sud u Zagrebu 2. studenoga 2015. Matvejevića osuđuje na petomjesečnu uvjetnu kaznu tamnice, koju potvrđuje i Vrhovni sud. Nakon toga je tadašnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić izjavio kako je ta osuda pokazala da naši zakoni nisu savršeni. (str. 77.) Kad se ovo, i drugo, ima na umu, zajedno sa sudjelovanjem u stvaranju Hrvatskog slova, onda nam je puno lakše razumjeti zbog čega Pešorda u ovoj knjizi kolumni piše kako piše.

Opširnije...

NA PUTU SVJESNOSTI

Print Friendly, PDF & Email

Crtice uz romane Anite Martinac

Bjelina lista papira pred nama skroz je zahtjevan trenutak. Možemo ga ispisati ovakvim i onakvim sadržajem. Ovisit će to od toga što nosimo u sebi. Znala su to dobro gibanja kroz protekla vremena pa su nam pokušala podvaliti priču da nije važno što taj sadržaj predstavlja, važno je da smo to izrazili umješno. Kasnije je i to prestalo biti važno. Na pozornici je ostala samo anarhija. I time su ta gibanja došla na svoje. Ispražnjeni smo duhovno, može se nama manipulirati do mile volje.

Za razliku od svega ovoga Anita Martinac ide skroz drugim putem. Slušala je u svojoj sredini određene priče, osjetila da je to njezina povijest i onda ju je pokušala iznijeti na svjetlo dana. Tako su sada, uz ostalo, pred nama tri romana. Književna kritika, koja nije podlegla sirenskom zovu njihove suvremenosti, rekla je da su uspješni, dapače odlični. Ako Bog dadne, spisateljica će svoj rad nastaviti, pa će ovakve ocjene biti izbrušenije i teže će se usuditi napadati ih.

Krenimo mi sada kratko redom.

Opširnije...

Osobno