PRIČA O BLIZINI

Print Friendly, PDF & Email

Ivan Aralica, Sunce, Verbum, Split, 2006.

Iako je svako književno djelo u stvari razotkrivanje nekoga ili nečega Sebastijanove priče Ivana Aralice bile su to u naglašenijoj mjeri. K tomu trebalo je rabiti ključ za njihovo otključavanje. S istom rabotom nastavlja i u novom djelu, romanu Sunce, s tom razlikom što sada razotkriva sebe samoga i ne pretpostavlja nikakav ključ. Dovoljno je u sebi imati potrebnu mjeru ljudskosti i sve će biti jasno. A imaju li je baš svi?

Čitamo da su u povodu ovoga romana Aralici prigovorili da piše kao što pjevaju Thompson i Škoro, da je temom i stilom izvan tokova moderne književnosti... Bilo bi toga puno više, ali poučeni ranijim srazom s njim, naročito nakon prvog romana iz Sebastijanovih priča, nemaju smjelosti javno ga napadati. Radije ga ogovaraju i javno pitaju »A tko je taj Aralica«?! Takvi, naime, izjavljuju i da ih ne zanima jedan Marko Marulić, druga su ovo vremena, rekoše. Danas sve ima cijenu, još je jedna njihova misao. Mogli bismo se s njom složiti i priupitati a koja je njihova cijena?

Opširnije...

PROPITKIVANJE

Print Friendly, PDF & Email

Petar Milić Periša,  Stoljeća čekanja, K. Krešimir, Zagreb – Mostar, 2005.

Struji hrvatskog pjesništva, još uvijek bez imena, nastaloj u i poslije Domovinskog rata punim plućima zacijelo pripada i Petar Milić. To je nova hrvatska samosvijest, pokušaj dostojanstveno stati uz bok drugih, uz bok događanja oko nas. Nije lagano, jedni nas još nisu prepoznali, drugi nastoje spriječiti ostvarivanje našega prava po svim poveljama UN i drugih vodećih ustanova. Prijatelji nas primaju otvorenih ruku i žele da naš hod prema našem mjestu što prije završi. Ustrajemo li u svojim naporima jednoga će dana ova naša književnost biti, ako ne veliki doprinos, onda barem velika zanimljivost u europskoj književnosti. Vodili smo nametnuti nam rat i u njemu pobijedili unatoč nesmiljenim otporima raznoraznih sila. Budućnost pripada onome tko joj se bude najviše radovao.

Opširnije...

OTISKIVANJE

Print Friendly, PDF & Email

Darko Juka, Usud tišine, Gral, Široki Brijeg, 2005.

Teško je ploviti. Dobro to znaju mornari sa širokih mora, ali unatoč tome i nadalje plove. Znaju to i pjesnici, samo je njihova plovidba nešto drugačijim valovima. No, i ona je zahtjevna i traži usredotočenje. Kako se u svemu tomu snalazi pjesnik i novinar Darko Juka?

Napisao je još jednu zbirku pjesama. Zbirka »Sjetni tragovi« izišla je, naime, 2003. u vlastitoj nakladi. Nije promijenio smjer svoje plovidbe, jedino je ona postala žešćom i prepoznatljivijom. Promatra svijet oko sebe i traži odgovore na razna iskrsla pitanja. A taj svijet nije jednoznačan, lako shvatljiv. Juka mu se ne predaje bespomoćno. Kuša ga pripitomiti, učiniti svojim. Naravno da to nije lako, da se u čovjekovu dušu zbog svega viđenog i proživljenog zna uvući sjeta i pitanje kamo sada. U Jukinom pjesništvu oni se neprestano vraćaju. On se neprestano trza i tako nastaje pjesma za pjesmom. Svakako je to jedan od razloga zbog čega svoje pjesme označava mjestom i nadnevkom nastajanja. Doživljava ih kao svoj osobni, lirski dnevnik. Hoće li tako činiti i u budućnosti, vidjet ćemo. Književna plovidba ima svoje zakone i zahtijeva da se ponekada nečega i odreknemo, odnosno da krenemo utabanijim putom. Svakako nije ovo govor da Juka prestane biti osoban, tada ne bi bilo ni pjesme, nego samo razmišljanje o tomu da u onomu što se naziva književnost postoji ne samo pisac, već i čitatelj.

Opširnije...

ŠIPCI SU CVALI, IAKO JE BILA ZIMA

Print Friendly, PDF & Email

Zdravko Kordić, Ars poetica Janka Bubala, Naklada DHK HB – Neovisna naklada; Mostar – Zagreb, 2005.

Hrvatska književna kritika prihvatila je fra Janka Bubala kao značajnog suvremenog hrvatskog pjesnika. Dogodilo se to još za komunističkih vremena, i tim je značajnije. Kao franjevac i svećenik nije se uklapao u vladajuću društvenu sliku. No, njegova nadarenost i hrabrost onih koji su se usudili prepoznati ga, skršili su sve prepreke. Progovara kratko Kordić o svemu tomu u kratkom uvodu. Nije pogriješio, dapače. Neljudska komunistička vremena ostavila su velikog traga na fra Janku Bubalu kao čovjeku i kao pjesniku. Svojom nutrinom pripadao je nekamo drugamo, a tijelom je bio vezan za njih. Doprinijelo je to stvaranju naročitog pjesništva satkanog od lirike, filozofije, teologije. Način izražavanja očijukao je s hermetizmom. Pomogao je Bubalu u pjesmi izraziti ono što uistinu hoće, ali u isto vrijeme biti pošteđen od zatvora, odnosno od uskraćivanja daljnjeg pjevanja, pa čak i od lišavanja života. Komunizam se nije šalio, razbibrigom su ga držali samo dokoni salonski ljevičari na Zapadu.

Opširnije...

Osobno