TAJNA KRUGA

Print Friendly, PDF & Email

Pero Pavlović,  Što pjesnik nosi u torbi, Naklada DHK HB, Mostar, 2005.

Pjesnik Pero Pavlović uporno izgrađuje svoj pjesnički svijet. Ovom knjigom tematski je dosegao vrhunac. U skladu s naslovom »Što pjesnik nosi u torbi« htio je pred čitatelja prostrijeti bogatstvo tema kojima se bavi. Našlo se tu zaista mnogo: zavičajnosti u svome dubljem značenju, strukovnog poznavanja biljnog svijeta, nepatvorene ljubavi prema Domovini, široke otvorenosti prema Bogu, jezika koji je namjerno pomaknut u vremena naših starih... Rekli bismo, zanimljiva i dobro došla pjesnička torba.

Čitajući Pavlovićevo pjesništvo čitatelj će brzo prepoznati da se njegov misaoni svijet kreće u rasponu: čovjek – priroda – Bog. To je krug koji on neprestano uporno nastoji zatvoriti. Kuša se smjestiti u njega, shvatiti ga, upiti mu snagu. Zbog toga njegove pjesme nisu nasilne, mračne, iskorijenjene iz čovjekove žudnje za dobrim i lijepim. One su tople, tihe i blage, s namjerom ići u dubinu i pogoditi srž stvari. Zbog toga Pavlović danas predstavlja samosvojnu pojavu u hrvatskom pjesništvu. Pripada onom krugu hrvatskih pjesnika koji se ne povode za lakoćom življenja i priklanjanja trenutno vladajućem mišljenju, već je svoj i priklanja se onima koji su takvi. To je jamstvo da će njegovo pjesništvo preživjeti ove dane i uliti se u budućnost.

Opširnije...

CIJENA SAMODOPADNOSTI

Print Friendly, PDF & Email

Đuro Zrakić, Ljubav sudski podijeljena, Osobna naklada, Zagreb, 2003.

O ljubavi se danas zaista mnogo piše. No, više nego ikada prije o njoj se pišu gluposti. Svode je na običnu potrošnu tvar i zbog toga su ljudi ponekada zbunjeni. Povjeruju lažnim glasovima oko sebe i nasuču se kao brodovi na podzemne hridi. Samo onaj tko pronađe snage početi preispitivati događanja i namisli oko sebe iz svega će ne samo isplivati, nego će, dapače, postati i jači.

Za uzorak nam može poslužiti roman Đure Zrakića »Ljubav sudski podijeljena«. Da, to je onaj pisac uspješnice »Svi me vole, samo tata ne«. Ne znam koliko će ovaj njegov drugi roman doživjeti izdanja, ali znam da onaj prvi unatoč svojim bezbrojnim izdanjima nikako da pronađe put do javnih glasila. Nije ni čudo. On ih zbunjuje, nastupa mimo postavljenih pravila. Zbog toga su mu vrata javnih glasila zatvorena, ali su mu otvorena vrata ljudskih srdaca. Mislim da će i ovaj drugi roman slijediti njegov put. U središtu je ponovno tematika iz obitelji. Roditelji uspješni, a djeca pate. Računalnim rječnikom rečeno rekli bismo da je pogrješka u softwareu (na žalost, još nema hrvatske riječi).

Opširnije...

BALAVA VREMENA

Print Friendly, PDF & Email

Ivan Aralica, Puž, Naklada Pavičić, Zagreb 2004.

Ako bismo kratko htjeli opisati dosadašnja vremena kroz koja je prolazio hrvatski narod, mislim da bi sve to moglo stati u: doba nasilja i junačko doba. Nije teško pogoditi da se pod prvim općenito misli na sve ono do Domovinskog rata, a pod drugim na sve ono izniklo kroz Domovinski rat. Čitajući »Puža«, roman basnu Ivana Aralice o političarima, nameće nam se zaključak da postoji i treće doba: Balava vremena. Nastupila su 2000. dolaskom na vlast dotadašnje oporbe i odluke na tajnoj sjednici da se pod nadležnost Haaškog suda stave Bljesak i Oluja. U skladu s tim otvorene su i sve pismohrane. Navali narode, oprostite narod nitko ništa ne pita, navalite protivnici hrvatske samostalnosti! Iz osjećaja duboke poniženosti, kada je vidio da događaji nezaustavljivo idu naprijed, Aralica se latio pera i opisao vremena koja su nastupila i koja se trude nastaviti dalje. Svatko onaj tko iz svega pokušava iščitati povijest pogriješio je, ali je pogriješio i svatko onaj tko ju ne pokušava iščitati. Zreo književnik, velikan hrvatske književnosti, ne želeći izdati svoju ljudskost i svoju stvaralačku nadarenost, stvorio je književno djelo-svjedočanstvo. Neki likovi o kojima priča također su svjedočili, samo je njihovo svjedočanstvo nazvano izdajničkim i veleizdajničkim, a Araličino melemom na dušu u ova vremena, pa taman se ne složili s ovakvim načinom ulaska u nečije živote.

Opširnije...

PLJUSKA

Print Friendly, PDF & Email

Slobodan Novak, Protimbe, Naklada Pavičić, Zagreb, 2003.

Hrvatska književnost i publicistika krajem 20. i početkom 21. stoljeća protječe u znaku temeljitog pospremanja. Veliki doprinos tomu dala je i knjiga Slobodana Novaka Protimbe. Podigla je prašinu, uzbudila duhove. Ugođaj je potpun: hrvatsko društvo diše punim plućima. Jedni grade, drugi razgrađuju, i obratno. Novak se ne boji. Nakon Digresija ponovno ulijeće u borbu, jednako hrabar, jednako oštar.

Protimbe su ustvari proširene Digresije. Tamo gdje mu se činilo da nije dovoljno rekao ili da nije uopće ništa rekao, dodao je pregršt novih riječi. Nije štedio vremena i prostora. Zbog toga nekada zafrkantski ovu svoju knjigu naziva kupusarom, pogodivši misao svojih protivnika. Još je jedna gradidbena stvar koju mu predbacuju: nema više pitanja Jelene Hekman koja su u Digresijama poslužila kao povod nastanku knjige. Meni se čini da je dobro uradio. Ne prešućuje Jelenu Hekman i njezina pitanja, odaje joj priznanje, ali jednostavno na temelju svega stvara novu knjigu. Sada je on u isto vrijeme onaj koji pita i onaj koji odgovara. Dobili smo tako vrijednu knjigu uspomena. Koliko god netko imao nešto protiv nje, ona će ostati nezaobilaznom u preispitivanju ličnosti i događaja u hrvatskoj književnosti i publicistici, sve tamo od II. svjetskog rata.

Opširnije...

Osobno