DVOJSTVO

Print Friendly, PDF & Email

Božidar Petrač (uredio), Hrvatska uskrsna lirika. Od Kranjčevića do danas, Naklada Jurčić, Zagreb, 2001.

Vazam ili Uskrs je središnji događaj kršćanske vjere i crkvene godine. Bog je pobijedio smrt i zlo, ali ne samo za sebe, nego i u ime nas. Kršćanin je čovjek koji se nema čega bojati, koji je postigao sve svoje pobjede. Ne znači to da ne će imati poteškoća u životu, to samo znači da ima onaj oslonac na koga se može osloniti u svakom svom trenutku. Hoće li taj oslonac uporabiti na pravi način, na njemu je i ni na kome drugome.

Pjesnici nisu mogli proći zatvorenih očiju pokraj blagdana Vazma. Nisu to mogli ni oni koji su, po vlastitom priznanju, vrlo malo vjerovali ili to nikako nisu činili. Događaj Vazma je suviše velik da bi ga mogli preskočiti, ako ništa drugo onda barem zbog svoje poštenosti. Lijepo to pokazuje Božidar Petrač kroz skupljene pjesme. Počeo je s Kranjčevićem, a završio s najmlađim pjesnicima među nama. Možemo se usprotiviti ili ne ovakvoj postavci, no ona je jasno izrečena. Netko će drugi jednoga dana zacijelo poći od samih početaka naše znane pismenosti i posredovati nam svo to bogatstvo. Bit će to vjerojatno onda kada hrvatska kulturna vlast spozna da je pomaganje neprestano novih oblika kulture koji nas preplavljuju svaki dan, samo bacanje novca, a pomaganje istraživanja i iznošenja onoga dobroga iz naše prošlosti, pravi pogodak. Dotle će dobre knjige izdavati i vrijedne zamisli ostvarivati privrženi i samoprijegorni hrvatski kulturni djelatnici.

Opširnije...

KUPKA ZA DUŠU

Print Friendly, PDF & Email

Pero Pavlović, Kupka svjetlosti, K. Krešimir, Zagreb, 1998.

Nezgodno je u teška i olovna vremena promišljati o pjesništvu, baviti se tako nečim neuhvatljivim, molitvenim u sebi. Čovjek bi radije kriknuo i sve srušio oko sebe.

Pavlović, istina, u svojoj najnovijoj knjizi Kupka svjetlosti ispušta krik, ali ne onaj rušilački. Sabrao je u ovoj knjizi sve ono najbolje što je objelodanio od svoje prve zbirke pjesama 1979. A toga nije malo i nije beznačajno. Kroz svo to skupljeno bogatstvo osjeća se da Pavlović viče u dobrom značenju te riječi, da želi doživjeti sebe kao pojedinca i sebe kao društveno biće na jednom komadiću zemlje što mu ga je Bog jednoga dana poklonio.

Njegov krik je, dakle, izgrađujući. Prisiljava čovjeka odrediti se, tako da Pavlovićev govor ili odbacujemo ili mu se predajemo uživajući u njegovoj snazi, ljepoti i svježini.

Opširnije...

MALE VELIKE RIJEČI

Print Friendly, PDF & Email

Pero Pavlović, Sunčeve prelje, HKZ-Hrvatsko slovo, Zagreb, 2001.

Ima li danas pjesnika? Ima, i to dovoljno. Objavljuju na sve strane. Čitaju li im se knjige? Hm!

Ovako nekako mogli bismo ukratko ocrtati stanje današnjeg pjesništva. Nešto se ne podudara. Ili pjesnici ne razumiju zbilju i čitateljstvo ili oni ne razumiju njega! Ne znam što bi drugo bilo.

Jedan od onih pjesnika koji se trudi razumjeti svijet oko sebe svakako jest Pero Pavlović. Čini to ustrajno iz knjige u knjigu. Samo on zna kako ga je zbog toga prihvaćala kritika koja se danas nerijetko nametnula kao službena. No, važno je da je ustrajao i da nas obogaćuje svojim spoznajama. Vidi se to lijepo po njegovoj zbirci izabranih pjesama »Sunčeve prelje«. Namjesto crnila, zatvorenosti, zgusnutosti čemu se priklanja velik broj današnjih pjesnika, on pokušava svjetlom obasjati život oko sebe. Rabi riječi koje smo možda već zaboravili ili ih izgovaramo tako rijetko da jednostavno ne znamo kada je to zadnji put bilo. Kroz te riječi zrcali se naše djetinjstvo, zrcali se naša mladost, zrcali se naš život. Ako smo se rodili u drugačijim uvjetima nego Pavlović, ne će nam to biti prepreka za razumijevanje njegova pjeva. U svakome od nas odjekuje ljepota, priroda, stanja ushićenosti i radosti. Treba ih samo prepoznati i ne bojati se iznijeti ih na svjetlo dana.

Opširnije...

U CIK ZORE

Print Friendly, PDF & Email

Pero Pavlović, Zib i sjene, Naklada Jurčić, Zagreb, 1999.

Da bi se postigao preobražaj ovoga svijeta, potrebno je da on bude razrušen. Iz nastalog kaosa poslije će se roditi novo društvo. Tako nekako trabunjaju oni koji zagovaraju stvaranje nekoga Novoga doba ili svijeta. Te svoje snove obavijene teškom maglom nastoje prenijeti u društvo oko sebe. Budući da su novčano dobro potkovani, glas im se nadaleko čuje i malo je onih koji imaju hrabrosti krenuti nekim drugim putem.

Jedan od onih koji se usuđuje razmišljati svojom glavom jest pjesnik Pero Pavlović. Poznaje suvremena kretanja u književnosti, ali ih ne slijedi na propisani, nego na svoj način. Svojim pjevom potpuno je suvremen, iako taj pjev možda nekima utjecajnima ne odgovara. No, on ide svojim putem i ne da se zaustaviti.

Opširnije...

Više članaka ...

  1. U PJESMI ŽIVOT

Osobno