PLES SVJETLOSTI I DOBROTE

Print Friendly, PDF & Email

Zdravko Nikić, Zavičajna rapsodija, Matica hrvatska, Čitluk – Grude, 2016.

Dok čitam Nikićeve stihove ne mogu a da se ne prisjetim pojma modernosti. Ne ćemo sada odlaziti predaleko, recimo samo da je tu negdje i pojam avangarda, da bi na kraju svega došao postmodernizam i Novi svjetski poredak. Uronjeni smo u sve to i ako se vladamo drukčije udar će stići, ne bojmo se. To je kao u primjeru Hercegovaca i Hrvatske. Nije važno što ljudi tako ne misle, važno je što kaže zlobna, sebična manjina. Stereotipi su skovani i ne smije se ići protiv njih. Ipak, samosvjesni odmahuju rukom i nastavljaju svojim putem.

Opširnije...

DOTIČEM TI POSTOJANJE

Print Friendly, PDF & Email

Roko Dobra, Golgoto, moj plaču, Vlastita naklada, Zadar, 2015.

Tamo negdje u dubokom Srednjem vijeku rodili su se soneti i ubrzo zagospodarili pjesničkim nebom. Bilo je to vrijeme kad su se Sv. Franjo i drugi borili za brata čovjeka, shvaćali da iskvarenost bogatstva i bogataša dovodi svijet u opasnost. Zbog toga su pozivali na siromaštvo, ono smisleno, okrenutost prema Bogu u sebi i okrenutost prema svijetu oko sebe. Ali, puno toga ne bi tako. Zabljesnu prosvjetiteljstvo i mrak posta gušći. Umjesto o gradnji progovori se o razgradnji. I bi to nešto veliko, suvremeno. Kao one rebatinke na obijesnoj mladeži. Tek ih kupili, a već su isprane i rasparane. Diče se time jer tako se sada nosi. Primijenimo li sada ovu društvenu stvarnost na Roka Dobru onda možemo reći da je dalek od nje, ali je tako suvremen. Dubinski je progovorio o sebi, o svijetu oko sebe, a okanio se ispraznih teorija i stavova o hermetizmu, moderni, postmoderni...

Opširnije...

PRAG - POSPREMANJE

Print Friendly, PDF & Email

Monika Sušac, Možda mene čeka neki novi svijet, Vlastita naklada, Čapljina, 2016.

Kad čovjek uzme u ruke knjigu osobe koju ne pozna niti osobno niti preko literature, ne ostaje mu ništa drugo nego najprije pogledati životopis, iako ni to uvijek ne pomaže. U ovom slučaju te škrte riječi mislim da su nam odškrinule vrata knjige pred nama.

Govor je o dvadesetogodišnjakinji, kako sama spisateljica naglašava u uvodu. I puno i malo godina. Puno ili dovoljno za započeti spisateljski život, a malo da bi se pred nas rasprostrla njegova zaokružena slika. Ovo je zapravo postavljanje temelja. Tko smo, što smo, gdje smo? Koliko god da nam je godina, ta pitanja su itekako važna. Onaj tko ih zaboravi i odmahne rukom, jednoga dana naći će se na dnu života. A tada može biti kasno, jer ustajanje nakon pada puno je teže nego se odhrvati tome padu.

Opširnije...

LICEM U LICE

Print Friendly, PDF & Email

Željka Mitrović Jurić, Moja rijeka suza, UBSDRHL, Hrvatski Leskovac, 2015.

Imaš 6 godina, plavi kaputić, neki strašni ljudi došli su s oružjem te tebe i tvoje potjerali u nepoznato, usput ubivši koga su htjeli. Imaš ne znam koliko godina, ne znam što na sebi, a pred tobom stoji ubojica nevinog ti prijatelja i nikome ništa. Između se dogodilo oslobođenje Hrvatske, tvoje odrastanje do punoljetnosti, nesmiljena borba za vlast.

Čini mi se da treba poći od ovih sličica kad govorimo o knjizi pred nama, ili o spisateljskom radu Željke Mitrović Jurić. Ne uspijemo li pohvatati njihovu bit ne ćemo razumjeti niti što pjesnikinja piše i što nam poručuje. A ono o čemu se ovdje radi do zla boga je krvavo, opet tako toplo i nevino. Protuslovlje?

Opširnije...

Osobno