Stipe Ćavar, Prvi mjeseci ukazanja u Međugorju, Ziral, Mostar, 1999.
Nerazumno je ustvrditi da se svijet oko nas može i treba spoznavati samo znanstvenim dostignućima. Moguće je to ustvrditi na temelju mnogobrojnih svjedočenja. Jedno od takvih zacijelo jest i svjedočenje Stipe Ćavara u knjizi Prvi mjeseci ukazanja u Međugorju.
Dobro je odmah napomenuti da je ovo Ćavarova prva knjiga. Isto je tako dobro kazati da on nikada nije mislio pisati knjige. Ova saznanja daju nam mogućnost lakšeg iščitavanja sadržaja u knjizi.
Sam naslov knjige jasno nam kaže o čemu se u knjizi govori: to su prvi mjeseci ukazanja Kraljice mira u Međugorju. Nisu prošli nezapaženo, nego su odjeknuli u cijelom svijetu. Sa svih strana svijeta dolaze znatiželjnici i hodočasnici, prijatelji i protivnici. Svi bi htjeli spoznati što se to dogodilo u toj zabačenoj međugorskoj župi nad kojom se nadvijala sjena komunizma, kao i nad mnoštvom drugih. Odgovori su različiti. Jedni oduševljeno pristupaju tim događanjima i počinju svjedočiti da se dogodilo nešto nadnaravno, drugi sve proglašavaju velikom varkom. Teško je pronaći onoga tko u svemu tomu ostaje po strani.
Oni vičniji peru dali su se na posao. Počinju više ili manje učeno raspravljati o naravi ukazanja Kraljice mira o čemu svjedoči šestero djece. Stvorila su se ubrzo dva tabora: jedan tabor koji je otvoren događanjima, iako mu još sve nije jasno, i drugi tabor koji ukazanja odbacuje praveći se da mu je sve kristalno jasno. Kasnije će slijediti mnogobrojne knjige, članci u novinama i časopisima, emisije na radiju i televiziji. Snimat će se i audio i video vrpce, te filmovi.
U svemu ovome zanimljiv je stav naroda. Sluša što kažu vidioci, što kažu oni koji kažu da su vidioci rekli to i to, što kažu ljudi vični peru, što kažu komunističke vlasti i na kraju što kaže njihovo srce. Iz svih tih odgonetanja nastao je poseban pogled, pogled puka na ono što se zbiva. Taj pogled naslonio se na dugu povijest hrvatskog puka u međugorskom kraju. Povijesni vjetrovi bili su nemilosrdni i žestoki, ali unatoč svojoj silini nisu otpuhali hrvatski puk s ovih prostora. On je naučio u međuvremenu imati neko svoje razmišljanje i ponašanje, koje se možda nekome i nije sviđalo.
Iz jednoga ovakvoga miljea potječe novopečeni pisac Stipe Ćavar. Bog ga je obdario takvim darovima koji ga tjeraju prema znanstvenom promišljanju svijeta i događaja. Na tom polju postiže izvrsne uspjehe tako da se postupno oblikuje u vrsnog stručnjaka. Pritom je zaokupljen praktičnim djelovanjem, a ne pisanjem knjiga. U isto vrijeme osjeća da znanstveni pogled nije ono zadnje što se može reći o svijetu. Potrebno je otvoriti i svoju dušu, pa tek nakon toga usuditi se davati određene zaključke. Taj njegov stav naročito dolazi do izražaja događajem Gospina ukazanja u župi Međugorje. Čuvši za sve to glavom mu počinju odjekivati mnogobrojna pitanja. Ne boji se odgovarati na njih i postupati po svome uvjerenju. Odmah nakon što je očima vidio i dušom opipao ugođaj na Brdu ukazanja, počinje voditi svoje osobne zabilješke. Ne vodi ih s mišlju da ih jednoga dana izda sabrane u knjizi, već to čini iz osobnog zadovoljstva i ljubavi prema događajima koje opisuje. To povećava vrijednost njegove kasnije izdane knjige. Ponekada stenografski sadržajno zbijeni redci u knjizi odražavaju početni zanos, dah prvih dana.
Kako nam knjiga svjedoči, okolni je puk prijateljski primio svoju Kraljicu mira. Prepoznao je u njoj onu majku koja ga je vodila kroz povijest i zato joj je otvorio svoje srce i svoju dušu. Pitanje »Što se događa« neprestano je izgovarano u obiteljima. Stvarale su se i prepričavale različite priče, koje ponekada nisu uspijevale dohvatiti bit stvari ili su je prikazivale u pogrješnom svjetlu, ali pričane su iz uvjerenja i ljubavi. Svi su osjećali da se događa nešto čudesno, nešto nesvakidašnje. Nakon dugih godina patnje i komunističkog zla, odjedanput netko izvana jasno pokazuje da Bog postoji, netko koga ne možeš osuditi i zatvoriti. Osjeća se miris pobjede u zraku, dolazak novoga doba. A na sve se to ne može ostati gluh i ravnodušan. Tko je skrenuo na krivi put treba se obratiti i početi živjeti drugačije.
Napisavši knjigu Prvi mjeseci ukazanja u Međugorju Ćavar se svrstava u malobrojni krug onih koji su do sada objelodanili knjigu o ukazanjima u župi Međugorje temeljenu na svjedočanstvima prvih dana. Što vrijeme više ide takvih je knjiga sve više i više. Jedna od posebnosti Ćavarove knjige jest da je to prva knjiga napisana na temelju pogleda puka tih dana. To je ujedno njezina prednost i njezin nedostatak. No, drugačije nije ni moglo biti. Vrijedi je pročitati i osjetiti vjersko bilo puka. Ostat će zacijelo koristan doprinos svjedočkoj literaturi prvih dana ukazanja Kraljice mira u župi Međugorje. Možda jednoga dana napiše sličnu knjigu i netko tko je sudjelovao u tadašnjoj vlasti, znao izbliza za njezine planove i razmišljanja, a da sam nije dijelio takvo mišljenje. Zajedno s Ćavarovom knjigom koja pobliže otkriva ponašanje puka bio bi to dobrodošao i zanimljiv prilog za istraživanja tijeka ukazanja Kraljice mira u župi Međugorje.
Miljenko Stojić
Slobodna BiH, LVII, 17595, Split, 9. siječnja 1999., str. 15.; Radiopostaja »Mir« Međugorje, Kulturni mozaik, Međugorje, 4. veljače 2000.