WALTER 7,65 MM

Print Friendly, PDF & Email

Damir Borovčak, Macelj 1945., Udruga Macelj 1945., Zagreb – Đurmanec, 2015.

U prelijepoj Maceljskoj šumi u poraću je ubijeno oko 13.000 Hrvata. Slučajno? Ma daj! Nažalost, to je samo jedna od postaja hrvatskog križnog puta. Fotomonografija pred nama već na prvoj stranici donosi te postaje u sjevernoj Hrvatskoj, a bilo ih je čitavom Hrvatskom, BiH, te ostatkom negdašnje Jugoslavije. Naredbodavac je jasan: Josip Broz Tito. Da je zločinac, ne govori to samo ova fotomonografija, nego i svjetska historiografija koja ga stavlja na 10. mjesto najvećih ubojica 20. st.

Opširnije...

TOPLINOM I BISTRINOM ĐAČKOGA SRCA

Print Friendly, PDF & Email

Jozo Tomašević – Koška, Istina o ubijenoj gimnaziji, Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće – Naklada K. Krešimir, Široki Brijeg – Zagreb, 2010.

Jugokomunisti osvajaju Široki Brijeg 7. veljače, ili 7. februara kako su govorili, 1945. Samo mjesto preimenovaše u Lišticu i dotični dan počeše slaviti kao njegov »dan oslobođenja«. No, mnogi to tako ne doživješe. Među njima i đaci glasovite Franjevačke klasične gimnazije. U knjizi pred nama oni o tome zorno svjedoče. Izložili su te uspomene nakon dugih godina, 1993. Ipak, sve im je ostalo u živom sjećanju, jer im jugokomunisti gimnaziju nisu obnovili, nego su je ubili. Kolikogod đaci ne voljeli tijekom učenja svoja učilišta vrlo brzo shvate da su ih ona pripremila za život. Nije drukčije bilo ni na Širokom Brijegu. Izlazeći na slobodu prema Mostaru kroz Žovnicu s opkoljenog Širokog Brijega činilo im se da su nevolje iza njih. Otvarao im se život, a oni su pjevali: »Zbogom ostaj, mala Mostarko...« Stigavši u Zagreb postaše časnički pitomci. No, države nestade i oni krenuše prema Bleiburgu. Njih 27, učenici VIII. r. Poče se pisati neka druga povijest.

Opširnije...

S NARODOM

Print Friendly, PDF & Email

fra Blago Karačić, Ratne i poratne uspomene, 1945. – 1952., Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« – Matica hrvatska, Široki Brijeg – Vrgorac, 2014.

Ubijali su ih u ime naroda. Nesmiljeno. Nevažno kojem su staležu pripadali, svi su bili krivi ako nisu bespogovorno prihvaćali jugoslavenske namisli. I tako do 1952. u ovoj knjizi, a u stvarnosti do Domovinskoga rata.

Fra Blago Karačić nije u miru i tišini napisao djelo pred nama. Ispisivao ga je najmanje tri puta i isto toliko puta uništavao. Zbog čega? »Čim su udbaši zamaknuli, požurio sam se u svoju sobu. Na stolu mi je bila rastvorena teka u koju sam bilježio uspomene iz rata. Da su mi je našli, zadugo se ne bih iskopao s robije. Možda bi mi i glava otišla. A ovo mi je treći put kako pokušavam zapisati nešto od onog što sam u ratu i nakon rata doživio, ali nemam sreće. Uhvatio me strah i teku sam odmah spalio. Nešto sam bio počeo pisati dok sam bio župnik u Blagaju, ali sam odustao jer su u župni stan bili ugurani dvojica milicionara kao podstanari. Ovdje u Vitini bio sam prije podosta napisao i, da mi Udba to ne nađe, presavio, strpao u dvije zahrđale konzerve, zatukao i utisnuo u zid u napola srušenoj štali. Vražji su miševi gotovo sve izgrizli. I, eto, opet ne bi sreće...« (str. 5. – 6.) Tako se stvarala naša povijest, hrvatska, ona jugokomunistička stvarala se uz potoke novca i nisu je izjeli miševi, ali jest naš krik za slobodom.

Opširnije...

NA KRAJU PUTA

Print Friendly, PDF & Email

Ante Čuvalo, Od Bleiburga do Ljubuškog. Svjedočenja preživjelih, CroLibertas Publishers, Ljubuški – Chicago, 2014.

Mnogo je u ovoj knjizi životnih priča, a meni za oko zape jedna naoko puno jednostavnija od drugih: »Baka Mara«. Susjed je kriv da su joj ubili sina. Ne može to prežaliti. On umire, a umrijeti mu se ne da. Svi znaju da mu samo baka Mara može pomoći. Prebacimo se u sadašnjost. Nije mi poznato kako će umirati neki drugi, kao npr. Budimir Lončar za kojega pišu da je ovih dana zamolio nekog svećenika u Zadru da mu vodi sprovod. Bila to istina ili ne, to jasno kaže kako u hrvatskom narodu postoji jaki vapaj za pravdom. Ne želi mrziti, spreman je oprostiti, ali je spreman i voljeti svoje do žrtve života. Ova knjiga to bjelodano dokazuje.

Opširnije...

Osobno