OD TUĐMANA DO NAS

Print Friendly, PDF & Email

Zvonimir Čilić, Ljudi i vrijeme, HKD Napredak – Matica hrvatska, Vitez – Mostar, 2016.

Nalaziš se u Srednjoj Bosni. Domovinski je rat. Uvjeren si da će uspješno završiti za tvoj narod, ali uvijek postoji ono »ali«. Krvava je to igra u kojoj i kao pobjednik možeš biti poraženi, ovisno o namjerama i snalažljivosti zakulisnih središta moći. No, unatoč svemu tomu pišeš bez dlake na jeziku, iznosiš bilo svoga puka, a ono je tako domoljubno.

Ovakvog sam Zvonimira Čilića prepoznao dok sam u ta vremena, a i kasnije, čitao njegove tekstove. Uvijek mi je bio pozitivno čudan. S jedne strane profesionalan, s druge domoljuban. Nažalost i dalje rijetka pojava u našem novinarstvu. Obično nedostaje jedno od toga dvoga.

Opširnije...

WALTER 7,65 MM

Print Friendly, PDF & Email

Damir Borovčak, Macelj 1945., Udruga Macelj 1945., Zagreb – Đurmanec, 2015.

U prelijepoj Maceljskoj šumi u poraću je ubijeno oko 13.000 Hrvata. Slučajno? Ma daj! Nažalost, to je samo jedna od postaja hrvatskog križnog puta. Fotomonografija pred nama već na prvoj stranici donosi te postaje u sjevernoj Hrvatskoj, a bilo ih je čitavom Hrvatskom, BiH, te ostatkom negdašnje Jugoslavije. Naredbodavac je jasan: Josip Broz Tito. Da je zločinac, ne govori to samo ova fotomonografija, nego i svjetska historiografija koja ga stavlja na 10. mjesto najvećih ubojica 20. st.

Opširnije...

BILO PUKA

Print Friendly, PDF & Email

Iva Margeta, Pečat istine, Vlastita naklada, Mostar, 2016.

O Drugom svjetskom ratu i poraću na hrvatskom ozemlju napisani su ne tomovi i tomovi, već tone i tone knjiga različitog žanra. Znamo li onda konačno istinu o svemu tomu? Očito ne znamo, jer da je tako ova baka ne bi se bavila spisateljstvom nego svojim unucima. Međutim, dojadilo joj je slušati laži okolo, a ona je bila u središtu istine. I zbog toga je davno progovorila, davno počela pisati, sada je samo sve to objelodanjeno. A što je to što nam prenosi ovaj glas iz puka?

Opširnije...

S NARODOM

Print Friendly, PDF & Email

fra Blago Karačić, Ratne i poratne uspomene, 1945. – 1952., Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« – Matica hrvatska, Široki Brijeg – Vrgorac, 2014.

Ubijali su ih u ime naroda. Nesmiljeno. Nevažno kojem su staležu pripadali, svi su bili krivi ako nisu bespogovorno prihvaćali jugoslavenske namisli. I tako do 1952. u ovoj knjizi, a u stvarnosti do Domovinskoga rata.

Fra Blago Karačić nije u miru i tišini napisao djelo pred nama. Ispisivao ga je najmanje tri puta i isto toliko puta uništavao. Zbog čega? »Čim su udbaši zamaknuli, požurio sam se u svoju sobu. Na stolu mi je bila rastvorena teka u koju sam bilježio uspomene iz rata. Da su mi je našli, zadugo se ne bih iskopao s robije. Možda bi mi i glava otišla. A ovo mi je treći put kako pokušavam zapisati nešto od onog što sam u ratu i nakon rata doživio, ali nemam sreće. Uhvatio me strah i teku sam odmah spalio. Nešto sam bio počeo pisati dok sam bio župnik u Blagaju, ali sam odustao jer su u župni stan bili ugurani dvojica milicionara kao podstanari. Ovdje u Vitini bio sam prije podosta napisao i, da mi Udba to ne nađe, presavio, strpao u dvije zahrđale konzerve, zatukao i utisnuo u zid u napola srušenoj štali. Vražji su miševi gotovo sve izgrizli. I, eto, opet ne bi sreće...« (str. 5. – 6.) Tako se stvarala naša povijest, hrvatska, ona jugokomunistička stvarala se uz potoke novca i nisu je izjeli miševi, ali jest naš krik za slobodom.

Opširnije...

Osobno