Print Friendly, PDF & Email

Josip Grbac (uredio), Kršćanska i/ili univerzalna etika, Josip Turčinović, Pazin, 2003.

Unatoč busanju u demokratska, transparentna, čovjekoljubiva i slična prsa danas se u hrvatskom društvu treba potruditi da bi se došlo do dobre ili barem zanimljive knjige. Ništa čudno! Na djelu je smišljeno prekrajanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti jednoga naroda. Najlakše je to postići ako se tom narodu oduzme duša, njegovo središte. Ali, nemojmo kukati nad samima sobom. Takve stvari se događaju s čitavim zapadnim svijetom. Neko novo mišljenje htjelo bi jedino zagospodariti, potirući sva ostala.

Nametnule su mi se ovakve misli dok sam čitao ovu knjigu, koja istina progovara blažim jezikom. Slučajno sam nabasao na nju, iako pratim književna, novinarska i bogoslovna knjiška dostignuća. O njoj se jednostavno nije govorilo unatoč tomu što zadire u bit današnjih kretanja u zapadnom društvu i što su autori kušali biti na visini zadatka i trenutka. Podnaslov sve kaže: zbornik radova znanstvenog simpozija. Ja bih dodao: uspjeloga, sudeći po donesenom. Simpozij se nije trudio uobličiti neki sveopći zaključak. Htio je samo pobuditi razmišljanje, u svakodnevnom šopanju raznoraznim istinama, reći da postoji i drugačiji pristup.

Čitatelju je ostavljeno da sam zaključi koji je put ispravniji, ili još bolje, gdje je središte zapadnog čovjeka? U Bogu ili u razumu, da navedemo dva suprotna pola? A možda jedno ne isključuje drugo? Oni koji kažu da vjeruju u Boga čini se da to svoje vjerovanje i razum kušaju i uspijevaju pomiriti, a onima drugima izgleda da to ne ide baš tako lagano od ruke. Oni bi htjeli nadomjestiti sve staro, ni sami ne znajući čime. Trenutno govore o civilnom društvu, a mi se pitamo u kakvom to živimo od kada su u povijest otišla teokratska društva stvorena željom za vladanjem, a ne Božjom željom?

Trseći se stvoriti pluralističko i multikulturalno društvo zapadni čovjek kuša pronaći središte oko kojega bi se mogli okupiti svi koji bi živjeli u takvom društvu. Međutim, ne ide to tako lagano. Oslanjajući se samo na razum zapadni čovjek je počeo gubiti ono duhovno, razloge zbog čega bi trebao biti dobar, ne trčati za uspjehom pod svaku cijenu, svijet oko sebe ne gledati samo pod vidom korisnosti... Javna glasila, i ne htijući, najbolje o tome svjedoče. Zapadni čovjek postao je ugrožen u svojoj okolini. Ne radi se samo o ekološkim pitanjima, već o mnogo dubljima. Jaz između bogatih i siromašnih, između jakih i slabih, između učenih i neukih..., sve je veći. A trebalo je biti obrnuto, odnosno trebao je raj stići na zemlju od kada je razum zavladao! Teolozi su dobro shvatili bit i počeli upozoravati da nije ugrožena samo vjera, već i ono ljudsko u čovjeku. On je sveden na predmet, sredstvo najobičnije uporabe. Suvremena mišljenja trebala bi o tome povesti računa i tek bi se tada moglo govoriti o nekoj svjetskoj etici koja bi vrijedila za sve.

S kršćanske strane pokrenuta su dva velika projekta za stvaranje zajedničkih vrijednosti. Prvi je »Weltethos« Hansa Künga. Njegova su stajališta: »Nema preživljavanja bez svjetskog etosa. Nema svjetskog mira bez mira među religijama. Nema mira među religijama bez dijaloga među religijama.« (str. 57.) Ovaj njegov pristup dobro je dočekan među pristalicama samog razuma, a puno manje među pristalicama i razuma i Boga. Jednostavno je višeznačan i necjelovit. No, pristup J. B. Metza imao je bolji uspjeh. On ne želi stvarati zajednički etos oko nekog najmanjeg suglasja, nego kaže da nam je svima zajedničko trpljenje i da od toga treba krenuti. Ovo zajedničko trpljenje može potaći na opće odgovorno ponašanje i poštivanje ćudorednih načela. Naravno, i ovome se mogu postaviti različite zamjerke, ali ostaje činjenica da se Metz dobro približio srži pitanja.

Do zajedničkog stava na Zapadu bilo bi puno lakše doći da nije pogubnih utjecaja globalizacije na čovjekovu ćudorednost. Nastala kao razumska inačica vjerskog stava koji je jasno izrekao Sv. Pavao »Nema više ni roba ni slobodna,...« (Gal, 3,28) u sebi nosi opasnost dovesti čovječanstvo do takvog totalitarizma kakav još nije viđen u ljudskoj povijesti. Uviđaju to na samom Zapadu mnogi znanstvenici, književnici, jednostavno ljudi koji ne bježe od duha. Govore o opasnosti stvaranja jedne religije, jedne vlade, jednog suda. Nama Hrvatima možda je to jasnije nego drugima. Haški sud nam je sve podrobno objasnio. Postali smo pokusnim kunićima u pokusu za koji nitko ne zna kako bi trebao svršiti. Zbog svega treba biti na oprezu, misao je koja se provlači u gotovo svim izlaganjima donesenim u knjizi. Ako ništa drugo, opominju nas na to gotovo svakodnevna dostignuća, ili nazovi dostignuća, u bioetici. Znanstvenici su ušli u područje koje traži veliku odgovornost i veliku mudrost. Jesu li sposobni biti takvima ako su samo slijepi pobornici globalizacije? Očito da nisu, kažu mudri znanstvenici.

Bilo bi dobro da ovu knjigu pročitaju mnogi u našemu društvu, a ne samo oni koji su u mogućnosti donositi raznorazne odluke. Ona jednostavno preispituje čovjekove stavove i ako je on pobornik istine, pa ma kakva ona bila, lakše će se doći do međusobnog razumijevanja i ne će biti potrebni veliki govori. Istina je, naime, uvijek jedna, samo su njezina lica različita.

Miljenko Stojić

Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 16. siječnja 2005., 21.00-21.45

Osobno