HRVATSKO PITANJE

Print Friendly, PDF & Email

Ante Delić, Ante Pavelić. Nepoznata pisma iz talijanskog zatvora, Naklada Trpimir, Zagreb, 2019.

Pucnji su odjeknuli Marseilleuom. Nadnevak 9. listopada 1934. Ubijen je jugoslavenski kralj Aleksandar Karađorđević I. Pucnji su odjeknuli Beogradom. Nadnevak 20. lipnja 1928. Smrtno je ranjen hrvatski vođa Stjepan Radić, kao i još neki hrvatski zastupnici. Pucnji su odjeknuli Zagrebom. Nadnevak 5. prosinca 1918. Ubijeni su desetci Hrvata i ranjeno ih na stotine dok su nenaoružani i mirno prosvjedovali protiv ulaska Hrvatske u Jugoslaviju. Samo neupućenima ovi događaji nisu povezani. A takvih nažalost ima i dan danas.

Djelo pred nama izravno se bavi prvim navedenim pucnjem, a neizravno progovara i o onima dvoma. Ujedinili se Hrvati i Makedonci te smaknuli omraženog kralja. Tko je stajao iza? Ustaški pokret? Optuženi Ante Pavelić, kao vođa ustaškog pokreta, te Georges Desbons, glasoviti francuski odvjetnik, misle drukčije. Oni atentat pripisuju hrvatskom narodu. Silom i na prijevaru uveli su ga u jugoslavensku tamnicu kamo se njemu nikako nije išlo. A onda su počela batinjanja i ubojstva u toj tamnici. Kralj je čak prisvojio i hrvatsko ozemlje. To se nije moglo trpjeti. Zbog toga je nastao i ustaški pokret, da stavi ljutu travu na ljutu ranu, kako su govorili.

Opširnije...

MI I ONI

Print Friendly, PDF & Email

Ante Beljo, Uz 75. obljetnicu Bleiburške tragedije 1945. – 2020., HŽD, Zagreb, 2020.

Događaji koji su počeli na Bleiburgu i koji su nastavili teći od sjevera do krajnjeg juga nesretne Jugoslavije mogu se nazvati ne samo tragedijom, nego i genocidom. Pokušalo se uništiti jedan narod, izbrisati ga iz povijesti zbog žeđi za tuđim ozemljem i zbog geopolitičkih igara.

Uz 75. obljetnicu svega toga Ante Beljo je objelodanio svoje sabrane članke koje je objavljivao u Hrvatskom tjedniku kroz godinu dana. Mislio je napraviti samo nekoliko njih, ali zbog važnosti događaja prevagnula je druga namisao. Naizgled iznenađuje da se i u ostalim tiskovinama nije nešto slično odvijalo u isto vrijeme. No, iznenađenje prestaje kada shvatimo u čijim su rukama te tiskovine, odnosno kada si posvijestimo činjenicu da smo medijski okupirani.

Opširnije...

NE RECITE DA NISTE ZNALI

Print Friendly, PDF & Email

Skupina autora, Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u BiH, 1991. – 1995., 1. – 2., Hrvatska zvona – HMDCDR, Mostar – Zagreb, 2020.

»Sudeći prema izvješćivanju medija i njegovom odjeku u svjetskoj javnosti, sukob u travnju 1993. obilježio je zločin u Ahmićima, u kojem su, uz pripadnike ARBiH ubijene u borbi, pripadnici HVO-a izvan borbenih djelovanja ubili i civile. U tom je selu HVO kompromitirao svoje pravo na obranu. Posljedice su bile trenutačne i još traju. Napad ARBiH na HVO u Konjicu i etničko čišćenje općine gurnuto je u drugi plan.« (1., str. 331.) U ovim riječima Davora Marijana zgusnuta je sva višeslojnost hrvatske borbe za opstanak u Herceg Bosni, BiH. Netko je htio da se dogode Ahmići. Tko? U knjizi to nije pobliže razmatrano, pa ne ćemo ni mi.

No, ne mogu Ahmići niti bilo kakav drugi stvarni ili pripisani zločin Hrvatima umanjiti ili pobrisati zločine koji su se dogodili nad njima. Statistika je neumoljiva. »Od 67 općina koje obuhvaća popis hrvatskih žrtava u ovoj knjizi, u razdoblju između dva popisa broj hrvatskog stanovništva povećan je u samo 14 općina, dok je u svim ostalim općinama smanjen.« (2., str. 13.) Očito da je sve jasno. Govore to i druge brojke. Tijekom Domovinskog rata u BiH ubijeno je 8.383 Hrvata. Podatci, pak, o 3.261 ubijenom hrvatskom civilu i zarobljenom pripadniku HVO-a navedeni u djelu pred nama »mogu poslužiti kao prilog istraživanju zločina srpskih i muslimanskih snaga nad Hrvatima u BiH u spomenutom razdoblju.« (2., str. 15.)

Opširnije...

PROLAZNOST PRED ZRCALOM

Print Friendly, PDF & Email

Vinko Grubišić, Tupi lupanj smrti, DHK, Zagreb, 2019.

U životu je moguće puno toga doživjeti i puno toga postići. Iskusio je to Vinko Grubišić u domovinskim i inozemnim danima. Ipak, kada se pogledaš u zrcalo vidiš zapravo prolaznost, ne samo zbog toga što godine čine na tvome licu. Upravljeni smo nekamo drugamo i svoj put prevaljujemo korak po korak. A na njemu nas mogu vrebati raznorazne opasnosti.

Promotrimo iz zbirke pjesmu Dječak koji je spasio jednu kornjaču. Dotični dotrčava k oceanu noseći u ruci tek na svijet zinulu kornjaču. Ona ima pouzdanja u dječakov rašireni dlan, ali je iznenađena ogromnim svijetom koji se rastvara pred njom. Komešaju se zlokobne ptice dok u pijesku vješto traže slična stvorenja. Pisac samo što nije uskliknuo da je takav život. Imao bi pravo. Svi smo mi zapravo te male kornjače na ovom svijetu. Dođemo jednoga dana, nečiji nas dlan grije jedno vrijeme, nakon toga sami plivamo okruženi raznim opasnostima kojih još nismo svjesni. Samo za razliku od kornjače, nas će jednoga dana dočekati dlan onoga tko nas je poslao u ovaj svijet.

Opširnije...

Osobno