POLJUBAC
- Detalji
- Kategorija: Prosudbe (Književnost)
- Objavljeno: Srijeda, 14 Kolovoz 2019 10:34
- Hitova: 161
Ante Nadomir Tadić Šutra, Stožina, Naklada Bošković, Split, 2019.
U posljednje vrijeme udomaćio se izraz »brutalno jasan, istinit, pravedan...« i sl. Mogli bismo ga s pravom primijeniti na Tadića Šutru, iako on zapravo bježi od usvajanja onoga što se trenutno nosi.
U prigodi svoga 40-godišnjega književnog rada stavio je pred nas novu zbirku pjesama, rukovet već onih objavljenih, rukovet proznih tekstova te izbor mišljenja drugih o njegovu radu. Svojevrstan je to spomenik, upitnik a gdje sam to ja bio svih ovih godina? Stvarno, što je Tadić Šutra značio kroz ovo vrijeme samome sebi i svima nama?
U prvim rečenicama na početku najprije se zahvaljuje Bogu, Isusu Kristu, na daru Duha Svetoga. Nakon toga zahvaljuje mu se na darovanoj obitelji i prijateljima, kao i na domovini Hrvatskoj, na svim njezinim junacima i mučenicima čijom se krvlju razgorila luč slobode. To je prostor iz kojega izviru sve Tadić Šutrine pjesme, prostor gdje se oštri njegovo pero koje se ne boji napisati ono što srce kaže. Koliko je danas među nama takvih književnika? Nažalost još premalo, unatoč tomu što smo naizgled jugokomunističko zlo stresli sa svojih pleća. Hrvatska književnost i dalje drijema u negdašnjim baruštinama, opijena trulim mirisima sa strane. A bilo bi samo potrebno poći putevima suverenizma, onako kako to u posljednje vrijeme čine određeni zapadni političari i književnici.
