- Detalji
-
Kategorija: Prikazi (Književnost)
-
Objavljeno: Srijeda, 29 Siječanj 2020 18:06
-
Hitova: 589
Vanda Babić, Crta na dlanu, Skaner studio – Centar za kulturu, Zagreb – Tivat, 2019.
Život je neuhvatljiv poput divlje planinske rijeke, ali možeš mu u mislima, u srcu, riječima zapisati odabrane trenutke te ih nositi sa sobom kamo god pošao. I poslije odgonetaš njihov smisao: jesu li vrijedili, jesu li nas opustošili ili obogatili? Mogu to biti trenutci ljubavi, molitve, obrane svoga doma, zavičaja, trenutci suodnosa s drugim ljudima, trenutci samoponiranja.
Sve to možemo lijepo pratiti u ovoj zbirci Vande Babić. Stihovima slika jedan život koji prolazi, svoj, a koji je tako često sličan našemu. Dimitrije i Jagoda Popović, pak, bojom slikaju to što je ona izrekla riječima. I tako se dvije stvarnosti, riječ i oblik, spajaju u jedno, knjigu koju otvaramo i u koju svojim duhom uranjamo. Babićka bi rekla da odgonetamo svoju crtu na dlanu. Svejedno, važno da kušamo spoznati stvarnost. Bože moj, dan ovaj/ sjedi mi u duši i plače./ Osjećam slabost ljudskog/ postojanja/ i tako sam sretna/ što poznam Tvoj glas./ Bože moj, dan ovaj/ učini mi sretnim/ nek snaga teče mojim venama,/ nek moje misli budu/ ljubav i mir./ A ruke?/ Tvoj akvarel. (Akvarel)
Opširnije...
- Detalji
-
Kategorija: Prikazi (Književnost)
-
Objavljeno: Srijeda, 08 Siječanj 2020 08:22
-
Hitova: 538
Zdenka Čorkalo, Šimun, HKZ – Hrvatsko slovo, Zagreb, 2018.
Kao i u svakoj drugoj stvari, kad se piše roman može se poći na različite načine. Spomenimo dva. Neki tako nastoje pokazati bogatstvo svoga znanja i svoje načitanosti. Drugi pokušavaju prikazati bogatstvo svakodnevnoga življenja. Upravo tima pripada Zdenka Čorkalo.
U središte svoje radnje uzela je jedno mjesto, jednu obitelj, jedan naraštaj. Ali sve se to grana lijevo i desno, tamo i ovamo. Glavni lik Matej ili Mate priča što se to zapravo događa s njim. Radnja počinje sljedećom rečenicom. »Prvo, pravo, do sada tinjajuće a od sada plamsajuće neprijateljstvo između moje majke i očevih je počelo kad sam se ja rodio, a nisam dobio djedovo ime.« (str. 7.) Naoko bezazlena stvar, ali u mjestu gdje je tradicija duboko ukorijenjena nešto je to vrlo ozbiljno. Poremetili su se odnosi koji su »odvajkada« vrijedili. Na jednoj strani djed Šimun, na drugoj nevjesta koja djetetu daje ime Matej što drugi prekrstiše u Mate. Povlačenje konopca može početi.
Opširnije...