NJEZINO LICE

Print Friendly, PDF & Email

Ante Čuvalo, Grozote u Odesi 1916. – 1917., CroLibertas Publishers – Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Chicago – Zagreb, 2018.

Za stradavanje Hrvata u Odesi znalo se od samog početka, ali se sve to nastojalo zaboraviti. I uspjelo se. Tomu je pridonio i Miroslav Krleža. Najprije je progovorio o krvavoj Odesi, da bi kasnije sve umanjivao govoreći da je podatke o tomu iznio jedan frankovac. Bio je to njegov dug krvavoj Jugoslaviji koju je i sam stvarao te koja je bila krvavija od Odese.

Klupko se počelo odmotavati kad je Aleksander Horvat 6. srpnja 1918. u Saboru kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije podnio interpelaciju o velikosrpskom i jugoslavenskom ubijanju Hrvata i Slovenaca u Rusiji zarobljenih u Prvom svjetskom ratu. Kako nas povijest uči, odnarođeni ga Sabor nije poslušao pa su 1. prosinca 1918. otišli kao guske u maglu prema jugoslavenskom ujedinjenju. Otrežnjenje je, pak, počelo brzo stizati, već 5. prosinca. Grga Anđelinović, brat djeda Vesne i Zorana Pusića, kao policijski zapovjednik zapovjedio je paljbu na njih u Zagrebu na Jelačiću trgu i tom prilikom ubio njih 15.

Opširnije...

PJESMOM KROZ TRUD I MUKE

Print Friendly, PDF & Email

Ljubo Krmek, Ram, Matica hrvatska, Stolac – Mostar, 2018.

Možeš svoj život uokviriti besmislom, možeš ga uokviriti onim što se trenutno nosi kako to čine neki književnici, a možeš mu dati i svoj osobni oblik. Krmek pribjegava ovom posljednjem i uporno ide svojim putem.

Započeo je pjesmom U iščekivanju Spasitelja, a završio jednom kratkom Svečanica Četrdesetnica. Između njih, koje predstavljaju svojevrsni okvir, smještene su druge pjesme u ciklusima zanimljivih naslova: Okvir; Igrivi samotnik; Emanuel, Emanuel; Kose se slova; Nakamenice; Puna su mi leđa prijateljskih noževa. Pjesnik očito angažirano doživljava svoj život i kao takvog pretače ga u svoje ostvaraje.

Opširnije...

OD SRCA

Print Friendly, PDF & Email

Vera Primorac, Nebo iznad Vukovara, Ready2print, Rijeka, 2018.

Svakodnevica nam je takva kakva jest, svima. No, kroz kakve je naočale pokušavamo odgonetati? Na to svatko ima svoj odgovor i treba ga imati.

Knjiga koja je pred nama samim svojim naslovom napućuje nas na naočale koje treba rabiti: Vukovar. On je velika rana na našem narodnom tijelu, ali ujedno i veličanstvena epopeja. To neprestano treba imati pred očima i uz pomoć toga donositi zaključke o svakodnevnim događanjima i svakodnevnim odlukama. Spoznala je to Vera Primorac i podarila nam knjigu koja nas neprestano potiče na preispitivanje jesmo li pravilno odčitali događaje ili ne.

U podnaslovu se jednostavno kaže da su ovo stranice autoričinih zapisa od Vukovara do Vukovara. Obuhvaćena je, dakle, jedna godina. Politika je išla svojim smjerom, narod, pak, svojim. I nisu se, nažalost, uspijevali susresti, kako nam prenosi Vera Primorac. Točka razmimoilaženja bila je odnos prema domovini. Jesmo li za nju spremni dati sve što imamo pa i život, ili od nje tražimo sve pa i samo njezino postojanje? Velika dvojba koju moramo razriješiti.

Opširnije...

LICE I NALIČJE ZLA

Print Friendly, PDF & Email

Ivan Aralica, Farrell, Školska knjiga, Zagreb, 2016.

Zanimljiv je ovo roman, ne samo zbog toga što govori o dubinama komunističkog zla, nego što govori i o tome zlu među našim iseljenicima. Riječ je o Americi, negdašnjem, a počesto i danas, hrvatskom snu. Nažalost mnogi su se tamo našli u noćnoj mori. Pa tako i mnoštvo njih iz Promine. Išli trbuhom za kruhom, a namamljeni u čeličane grada Sharona i spraćeni u nastambe od kojih se polako stvarao Farrell. Okupljali su se tu oko Katoličke Crkve, najprije među drugim doseljenicima uvijek sanjajući o svojoj, hrvatskoj crkvi. Jednoga dana doplovi odnekuda neki čudan svećenik, ali ga prihvatiše jer je obećavao da će uskoro za njim stići »papiri«. Izjalovi se to i onda konačno doživješe čas da među njih dođe fra David Zrno, s pravim »papirima«. U međuvremenu se u Farrellu stvorila i partijska ćelija. Jedan od onih koji su je stvarali bio je neki Bugarin Zekan Karanov pa su Hrvati sve koji su pristali uz komunističku partiju jednostavno prozvali Zekanima. Oni su nih, pak, zvali Zadrtanima. I usud sudbine mogao se razmahati.

Opširnije...

Osobno