- Detalji
-
Kategorija: Osvrti (Književnost)
-
Objavljeno: Četvrtak, 17 Rujan 2020 09:40
-
Hitova: 129
Vinko Grubišić, Tupi lupanj smrti, DHK, Zagreb, 2019.
U životu je moguće puno toga doživjeti i puno toga postići. Iskusio je to Vinko Grubišić u domovinskim i inozemnim danima. Ipak, kada se pogledaš u zrcalo vidiš zapravo prolaznost, ne samo zbog toga što godine čine na tvome licu. Upravljeni smo nekamo drugamo i svoj put prevaljujemo korak po korak. A na njemu nas mogu vrebati raznorazne opasnosti.
Promotrimo iz zbirke pjesmu Dječak koji je spasio jednu kornjaču. Dotični dotrčava k oceanu noseći u ruci tek na svijet zinulu kornjaču. Ona ima pouzdanja u dječakov rašireni dlan, ali je iznenađena ogromnim svijetom koji se rastvara pred njom. Komešaju se zlokobne ptice dok u pijesku vješto traže slična stvorenja. Pisac samo što nije uskliknuo da je takav život. Imao bi pravo. Svi smo mi zapravo te male kornjače na ovom svijetu. Dođemo jednoga dana, nečiji nas dlan grije jedno vrijeme, nakon toga sami plivamo okruženi raznim opasnostima kojih još nismo svjesni. Samo za razliku od kornjače, nas će jednoga dana dočekati dlan onoga tko nas je poslao u ovaj svijet.
Opširnije...
- Detalji
-
Kategorija: Osvrti (Književnost)
-
Objavljeno: Srijeda, 24 Lipanj 2020 21:43
-
Hitova: 284
Anita Martinac, Kako je Pjev naučio raditi, Alfa, Zagreb, 2019.
U ovo suvremeno vrijeme dok liberalizam pritišće čitav svijet, teško je pisati bajke. Očekuje se da budu nasilne, s nekim izmišljenim bićima, u posljednje vrijeme s nastranim spolnim sklonostima ili barem sa spolovima drukčije nazvanima. Ali Anita Martinac svjesno ne slijedi tu matricu. Ona se priklanja klasičnoj bajci, onoj koju rado čita i dijete u svima nama.
U ovoj koja je pred nama naizgled je sve jasno. Dobro će pobijediti zlo i to je to. No, nije tako sve jednostavno. Zla ovdje nekako kao da nema, samo ima dobra koje se zapliće u svakodnevno nerazumijevanje. A tu je onda opasnost da sve ode u krivom smjeru. Hoće li otići?
U jednoj maloj kraljevini živio kralj Smisao. Vladao je pravedno i od svakoga očekivao da svojim životom pridonese blagostanju kraljevstva. Sinovi su mu se zvali Polet, Pripet i Pjev. Kraljica Sreća ih je odgajala za uloge koje se očekuju od njih. Išlo im je to od ruke, osim Pjevu. Uobičajeni posao bio mu je tako tuđ. On je više volio smišljati stihove i pjevati pjesme. Bila je to prva stuba prema nesporazumu na kraljevskom dvoru.
Opširnije...
