U PRETINCE RASPOREĐENO

Print Friendly, PDF & Email

Vanda Babić, Crta na dlanu, Skaner studio – Centar za kulturu, Zagreb – Tivat, 2019.

Život je neuhvatljiv poput divlje planinske rijeke, ali možeš mu u mislima, u srcu, riječima zapisati odabrane trenutke te ih nositi sa sobom kamo god pošao. I poslije odgonetaš njihov smisao: jesu li vrijedili, jesu li nas opustošili ili obogatili? Mogu to biti trenutci ljubavi, molitve, obrane svoga doma, zavičaja, trenutci suodnosa s drugim ljudima, trenutci samoponiranja.

Sve to možemo lijepo pratiti u ovoj zbirci Vande Babić. Stihovima slika jedan život koji prolazi, svoj, a koji je tako često sličan našemu. Dimitrije i Jagoda Popović, pak, bojom slikaju to što je ona izrekla riječima. I tako se dvije stvarnosti, riječ i oblik, spajaju u jedno, knjigu koju otvaramo i u koju svojim duhom uranjamo. Babićka bi rekla da odgonetamo svoju crtu na dlanu. Svejedno, važno da kušamo spoznati stvarnost. Bože moj, dan ovaj/ sjedi mi u duši i plače./ Osjećam slabost ljudskog/ postojanja/ i tako sam sretna/ što poznam Tvoj glas./ Bože moj, dan ovaj/ učini mi sretnim/ nek snaga teče mojim venama,/ nek moje misli budu/ ljubav i mir./ A ruke?/ Tvoj akvarel. (Akvarel)

Opširnije...

MALE VELIKE STVARI

Print Friendly, PDF & Email

Zdenka Čorkalo, Šimun, HKZ – Hrvatsko slovo, Zagreb, 2018.

Kao i u svakoj drugoj stvari, kad se piše roman može se poći na različite načine. Spomenimo dva. Neki tako nastoje pokazati bogatstvo svoga znanja i svoje načitanosti. Drugi pokušavaju prikazati bogatstvo svakodnevnoga življenja. Upravo tima pripada Zdenka Čorkalo.

U središte svoje radnje uzela je jedno mjesto, jednu obitelj, jedan naraštaj. Ali sve se to grana lijevo i desno, tamo i ovamo. Glavni lik Matej ili Mate priča što se to zapravo događa s njim. Radnja počinje sljedećom rečenicom. »Prvo, pravo, do sada tinjajuće a od sada plamsajuće neprijateljstvo između moje majke i očevih je počelo kad sam se ja rodio, a nisam dobio djedovo ime.« (str. 7.) Naoko bezazlena stvar, ali u mjestu gdje je tradicija duboko ukorijenjena nešto je to vrlo ozbiljno. Poremetili su se odnosi koji su »odvajkada« vrijedili. Na jednoj strani djed Šimun, na drugoj nevjesta koja djetetu daje ime Matej što drugi prekrstiše u Mate. Povlačenje konopca može početi.

Opširnije...

KOJA JE PRAVA?

Print Friendly, PDF & Email

Igor Vukić, Jasenovac iz dana u dan, Naklada Pavičić, Zagreb, 2019.

U vrijeme one nesretne Jugoslavije o tzv. koncentracijskom logoru Jasenovac sve smo naizgled znali. Brojke su bile strahovite. Jedino su dokazi nekako nedostajali. Ali to komunizmu, kao i svugdje po svijetu, nije bilo važno. S dolaskom slobode stvari su počele poprimati drukčiji oblik. Na vidjelo izlazi sve više dokaza, a brojke su sve manje i manje.

Jedan od onih koji uporno traži istinu jest Igor Vukić. Kopa po arhivima i uspoređuje. U ovoj knjizi u žiži je jedan arhiv, Hrvatski državni arhiv. A u njemu se nalaze ponajprije izvorni dokumenti redarstvenih vlasti NDH, državnih i upravnih tijela NDH, Ustaške vojnice, Ministarstva oružanih snaga, Ravnateljstva državnih željeznica... te Ozne, Udbe, Sdsa, Centralnog komiteta saveza komunista Hrvatske... Očito široka lepeza zapamćenja i prilika za rekonstruirati mozaik. Zacijelo bi dobro poslužili i arhivi iz Beograda, ali do njih je teže doći. Ipak, da je istina drukčija nego što je Vukić prikazuje, jamačno bi se ti beogradski dokumenti odnekuda pojavili.

Opširnije...

BOŽJA NIT

Print Friendly, PDF & Email

Zdenka Čorkalo, Veslo, HKZ – Hrvatsko slovo, Zagreb, 2019.

»Kad je završio rat na Jugu našla sam se u Bosni Srebrenoj, u crkvi-bolnici, u enklavi, području u kojem je jedan narod, hrvatski, sa svih strana okružen neprijateljskim narodom. Iz enklave se nije moglo jednostavnim putem ni izaći ni ući. Kirurške operacije obavljali smo u nedovršenom fratarskom podrumu s utabanim zemljanim podom, prostoriji u koju je jedva stao stol za operacije i nas nekoliko najpotrebnijih oko njega.« (str. 75.) Ovim navodom započinjem prikaz knjige pred nama, jer u njemu kao da je sabrana sva autoričina domoljubnost, čovjekoljubnost, pa i bogoljubnost. Kada je jedan od nas napadnut, onda smo napadnuti svi u cjelokupnosti onoga što jesmo. Nema nam druge nego ustrajati. »Nikoga ne prepoznajem oko sebe u šatoru. Ali, svaki branitelj me podsjeća na mladića kojemu se žena u Dubrovniku nije dala napiti vode jer da on, hrvatski vojnik, samo izaziva one na Žarkovici i da će zbog njih rušiti Grad, koji je otvoreni grad i nitko se u njega ne bi dirao da se nisu naši vojnici našli tu.« (str. 81.) Pa onda koji redak dalje. »Najvažnija je granica u glavi, ako je tu povučeš, druge su samo posluh iznevjerenog srca.« Mislim da je sve jasno i da će dobronamjerni čitatelj puninom srca i uma prionuti ovome štivu.

Attachments:
Download this file (bozja-nit.pdf)bozja-nit.pdf[ ]682 kB

Opširnije...

Osobno