VELIKE MALENE PRIČE

Print Friendly, PDF & Email

Ivan Bor, Malene priče, Matica hrvatska – Naklada Jurčić, Čitluk – Zagreb, 2004.

Dok sam razmišljao što napisati o najnovijoj knjizi Ivana Bora, odnosno Krešimira Šege, kako ću dalje navoditi, pokrenuo se čuvar zaslona na računalu. Lišće upada u čistu bistru vodu i plovi svojim putom. Baš takva je i Šegina knjiga priča za djecu. Poput lišća upada u život i odlazi svojim putom. Pitanje je samo kakva je voda u koju upada. Na to mogu odgovoriti za sebe, a za drugoga samo naslućivati.

Možda sami naslov knjige Malene priče nije najsretnije izabran. Po svome obujmu jesu malene, jesu crtice, ali to ništa ne kaže o njihovoj veličini, nego nas samo zavarava. Stoga bi bilo bolje da je Šego izabrao neki drugi naslov, puniji stvarnoga sadržaja koji se nalazi u tim pričama. Ipak, važnije su priče nego njihov zajednički naslov.

Opširnije...

ŠKOLJKA U TRAŽENJU LIŠCA ANĐELA

Print Friendly, PDF & Email

Nenad Valentin Borozan, Molitva s anđelom i Lišce, teret od zrcala

Pjesništvo Nenada Valentina Borozana čini samosvojnu cjelinu u suvremenom hrvatskom pjesništvu. Kada to kažemo, poglavito kažemo da je on uistinu pjesnik, a ne jedan od onih koji zapisuje slova. Tako se i vladao. Svijet oko sebe gledao je očima znalca, pjesnika, kušajući mu prodrijeti u srž, dotaknuti ga i tako ga učiniti manje strašljivim. Kako je to činio kušat ću pokazati na temelju njegovih dviju zbirki Molitva s anđelom i Lišce, teret od zrcala. Jedna od njih dobila je i uglednu nagradu za pjesništvo A. B. Šimić. Sve u svemu, među nama je živio pjesnik, a oni koji ga dobro poznaju kažu: i čovjek.

Opširnije...

HRVATSKA MUKA NA DLANU

Print Friendly, PDF & Email

Borislav Arapović, Gog i Magog hrvatski, Naklada DHK HB, Mostar, 2004.

Pročitao sam dosta toga od dobrih napisanih knjiga o Domovinskom ratu. No, nigdje nisam naišao na tako žestoko izraženu hrvatsku muku kao u Arapovićevoj knjizi Gog i Magog hrvatski. Ponekada ju je zbog toga teško čitati, želudac jednostavno ne može podnijeti sav taj užas. Ipak, nije to na način današnjeg pisanja gdje je muka, izlijevanje zla svrha sama po sebi. Arapović kao da svjetlom svoje svjetiljke obasjava zlo da bi bilo manje strašno, da bi zbog pokazane rugobe privlačilo manje ljudi.

Ovakvom dojmu pridonosi poseban Arapovićev način pisanja u većini novela u knjizi. Ne zna se gdje rečenice počinju, a gdje završavaju, riječi teku kao slijed misli, bremenite sadržajem, neuhvatljive poput vremena. Počesto svojim izgovorom oponašaju neku sliku. Na taj način čitatelj je i nehotice uvučen u samu srž zbivanja. Ne osjeća, naime, da zajedno s piscem stoji negdje po strani, već se i sam pretvara u žrtvu. Najbolji primjer za ovo je prva novela u knjizi pod naslovom Bršljan. Slijedi je zacijelo Gimnazijalka Ivana. U jednome trenutku nađemo se u razmišljanju da trebamo uletjeti i jednostavno rasprpati svo to događanje. A pred nama je samo bijeli list papira s crnim slovima!

Opširnije...

GLASOVI, NADA I UZDARJE

Print Friendly, PDF & Email

Andrija Vučemil, Kap svjetla u tami trajanja, DHK HB, Mostar, 2004.

Što nam poručuje suvremeno hrvatsko pjesništvo? Kao i u svemu drugome, njegovi su izričaji zacijelo mnogoglasni. A tu je opet i pitanje, kada počinje ta suvremenost: prije Domovinskog rata, poslije njega? Važna je ta razdjelnica, budući da se pjesnička sloboda našla u različitim okruženjima. Vidimo to lijepo na primjeru Andrije Vučemila. Kolikogod zvučalo protuslovno, i jest, pjesnika Andrije Vučemila ne bi bilo da ne bi toga rata. Bilo bi ga u spomenu njegovih prijatelja na davno zabranjenu knjigu i na stihove koji skupljaju prašinu u nekom kutu njegova stana. Hrvatski bojovnici oslobodili su i pjesnika Vučemila. Tiska knjige, nastupa, dobiva nagrade. Je li ušao u suvremeno hrvatsko pjesništvo? Ono koje nam se još uporno nameće, ono iz vremena prije Domovinskog rata, meni se čini da ne zna što će s njim. Pojavio se iznenada, u godinama kada je već morao biti »dokazani pjesnik«, to što radi dobro radi, neprilagodljiv je i ide uz dlaku… Sve nevolja do nevolje! Da imaju malo više poniznosti, prepoznali bi da je i pjesnik Vučemil rukavac mnogoglasja. I nije sam. Ima ih još sličnih njemu u hrvatskom pjesništvu. Postat će sve to jasnije, samo treba ustrajati.

Opširnije...

Osobno