PJESMA O SUVREMENOSTI

Print Friendly, PDF & Email

Vinko Grubišić, Stazama samih središta, Alfa, Zagreb, 2005.

Pjesnici, koji bi trebali biti predvodnici društva, danas su počesto slijepi obožavatelji tzv. suvremenosti. Zbog toga dobivamo epigonsku književnost koju nitko ne čita. Vinko Grubišić to zna i stvara pjesme koje jesu suvremene, ali na drukčiji način nego je to uobičajeno.

U ovoj najnovijoj zbirci pjesama, petoj po redu, stilom vrsnog ironičara opisao je svijet oko nas. Narcis, zaljubljenik u samog sebe, otvara svijet pjesmotvora ove knjige, a zatvara ih ovca Dolly i kolateralne žrtve. To je svijet koji nam nudi naša suvremenost.

Opširnije...

SUZA NARODA

Print Friendly, PDF & Email

 João Batista Libânio, Gustavo Gutiérez, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2005.

Dugo je vremena europska teologija vladala u Katoličkoj crkvi. A onda šezdesetih godina, na drugom kraju svijeta, u Latinskoj Americi, na pozornicu stupa nešto sasvim novo: teologija oslobođenja. Nisu više u prvom planu razna teorijska dostignuća, već položaj siromaha. Rodio se čitav jedan pokret kojemu najveći pečat daje peruanski teolog Gustavo Gutiérez. Ne zaboravimo, vrijeme je to kada se u tom dijelu svijeta pojavljuje i marksizam s raznim revolucionarima kao što su Ernesto Che Guevara, Fidel Castro i drugi.

Opširnije...

SLIKAR PJESMOM

Print Friendly, PDF & Email

Nikola Kraljić, Usamljeni veslač, Lukom, Zagreb, 2005.

Zaluđeni jugoslavenštinom još uvijek nismo načisto sa svojim jezikom. A sve je tako jasno. Zbog povijesnih nepogoda nismo izabrali ikavštinu i čakavštinu, već nešto sasvim drugo, i tu smo gdje jesmo. Nikola Kraljić se kao pjesnik ne obazire mnogo na to. Svjestan je trenutno standardnog hrvatskog književnog jezika, ali i čakavštine na kojem ga je mater odgajala. Zbog toga istovremeno rabi oba izričaja, jedan pokraj drugoga, kušajući nam dozvati u pamet da ne smijemo zaboravljati svoje korijene.

Opširnije...

LJUBAV

Print Friendly, PDF & Email

Jehuda Amihaj, Pjesme siromašna proroka, DHK, Pula 2005.

Susrećemo se s knjigom jednog od najprevođenijih, a mnogobrojni kažu i najvećeg suvremenog židovskog pjesnika. Kao dječak došao je u današnju državu Izrael, zavolio je i dao joj čitavog sebe. Borio se u njezinim ratovima, a posebno u Ratu za nezavisnost kada kao komandos služi u tajnoj vojsci Hagana.

Ovih nekoliko crta iz životopisa Jehuda Amihaja ukazuju nam na duh njegovih pjesama. Natopljene su odlučnošću, željom ustrajati na određenom kutu kugle zemaljske, mukotrpnom poviješću, dvojbama oko »izabranja«, jednostavno ljubavlju prema svemu onome što predstavlja narod kojemu pripada. Ipak, Jehuda ne gradi crno bijeli svijet. Svjestan je nazočnosti i drugog naroda, palestinskog, koji polaže pravo na isti komad zemlje. Shvaća da istina ima više lica i da nije tako lako odgovoriti na nju. U Starome gradu, na krovu / ... / Neprijateljev ručnik - / za brisanje znoja s čela. // ... / Lepršaju naše zastave, / lepršaju njihove zastave. / Neka oni misli da smo radosni. / Neka mi mislimo da su oni radosni. (Jeruzalem) Čini se da je u ovoj pjesmi zbijen sav usud Obećane zemlje koja nikako da urodi mirom. Moje dijete miriše na mir. / Majčino krilo obećava mu / ono što Svevišnji ne može / nama obećati. (Moje dijete miriše na mir).

Opširnije...

Osobno