TAJNA KRUGA

Print Friendly, PDF & Email

Pero Pavlović,  Što pjesnik nosi u torbi, Naklada DHK HB, Mostar, 2005.

Pjesnik Pero Pavlović uporno izgrađuje svoj pjesnički svijet. Ovom knjigom tematski je dosegao vrhunac. U skladu s naslovom »Što pjesnik nosi u torbi« htio je pred čitatelja prostrijeti bogatstvo tema kojima se bavi. Našlo se tu zaista mnogo: zavičajnosti u svome dubljem značenju, strukovnog poznavanja biljnog svijeta, nepatvorene ljubavi prema Domovini, široke otvorenosti prema Bogu, jezika koji je namjerno pomaknut u vremena naših starih... Rekli bismo, zanimljiva i dobro došla pjesnička torba.

Čitajući Pavlovićevo pjesništvo čitatelj će brzo prepoznati da se njegov misaoni svijet kreće u rasponu: čovjek – priroda – Bog. To je krug koji on neprestano uporno nastoji zatvoriti. Kuša se smjestiti u njega, shvatiti ga, upiti mu snagu. Zbog toga njegove pjesme nisu nasilne, mračne, iskorijenjene iz čovjekove žudnje za dobrim i lijepim. One su tople, tihe i blage, s namjerom ići u dubinu i pogoditi srž stvari. Zbog toga Pavlović danas predstavlja samosvojnu pojavu u hrvatskom pjesništvu. Pripada onom krugu hrvatskih pjesnika koji se ne povode za lakoćom življenja i priklanjanja trenutno vladajućem mišljenju, već je svoj i priklanja se onima koji su takvi. To je jamstvo da će njegovo pjesništvo preživjeti ove dane i uliti se u budućnost.

Opširnije...

USPJEŠAN, A BEZ ŽUTILA

Print Friendly, PDF & Email

Ivan Ugrin, Hrvati to znaju, Matica hrvatska, Split, 2004.

Pisanje kao stvaralački čin nužno u sebe uključuje opisivanje iskustva pojedinca, naroda i čovječanstva. Samo skorojevići na ovo odmahuju rukom. Ivan Ugrin zacijelo nije skorojević. Za njega je pisanje odgovoran način djelovanja u društvu. Zbog toga je mogao napisati knjigu »Hrvati to znaju«.

Ne ćemo nepotrebno veličati ovu knjigu ako kažemo da je drugačija od većine ostalih knjiga koje pišu današnji hrvatski novinari, odnosno da spada u sam vrh. Na žalost na tom vrhu nema ih mnogo. Tek nekoliko. Ostali su izgubljeni u prosječnosti ili je žalosno da su uopće izdali određenu knjigu. Slijedom toga znači da i Ugrinovo novinarstvo općenito spada u vrhunce hrvatskog novinarstva. Navedimo u prilog tomu da je 2001. za uređivanje kulturnog priloga Forum u Slobodnoj Dalmaciji dobio nagradu Hrvatskog novinarskog društva, iako se često dogodi da nagrada ne dođe u prave ruke. Kad je sve to tako, čime se to Ugrin izdvaja od ostalih, kojih imamo kao gljiva poslije kiše?

Opširnije...

BALAVA VREMENA

Print Friendly, PDF & Email

Ivan Aralica, Puž, Naklada Pavičić, Zagreb 2004.

Ako bismo kratko htjeli opisati dosadašnja vremena kroz koja je prolazio hrvatski narod, mislim da bi sve to moglo stati u: doba nasilja i junačko doba. Nije teško pogoditi da se pod prvim općenito misli na sve ono do Domovinskog rata, a pod drugim na sve ono izniklo kroz Domovinski rat. Čitajući »Puža«, roman basnu Ivana Aralice o političarima, nameće nam se zaključak da postoji i treće doba: Balava vremena. Nastupila su 2000. dolaskom na vlast dotadašnje oporbe i odluke na tajnoj sjednici da se pod nadležnost Haaškog suda stave Bljesak i Oluja. U skladu s tim otvorene su i sve pismohrane. Navali narode, oprostite narod nitko ništa ne pita, navalite protivnici hrvatske samostalnosti! Iz osjećaja duboke poniženosti, kada je vidio da događaji nezaustavljivo idu naprijed, Aralica se latio pera i opisao vremena koja su nastupila i koja se trude nastaviti dalje. Svatko onaj tko iz svega pokušava iščitati povijest pogriješio je, ali je pogriješio i svatko onaj tko ju ne pokušava iščitati. Zreo književnik, velikan hrvatske književnosti, ne želeći izdati svoju ljudskost i svoju stvaralačku nadarenost, stvorio je književno djelo-svjedočanstvo. Neki likovi o kojima priča također su svjedočili, samo je njihovo svjedočanstvo nazvano izdajničkim i veleizdajničkim, a Araličino melemom na dušu u ova vremena, pa taman se ne složili s ovakvim načinom ulaska u nečije živote.

Opširnije...

SLOBODA I NESLOBODE

Print Friendly, PDF & Email

Douglas Rushkoff, Iznuđivanje. Zašto slušamo što nam oni kažu, Naklada Bulaja, Zagreb, 2002.

Vječno je pitanje: što je to sloboda? Ne trebamo sebi umišljati da ćemo na njega uspjeti odgovoriti. Ipak, trebamo se mučiti odgovarati, budući da je odgovor povezan s temeljima našega postojanja.

Iako je u srži Rushkoffove knjige govor o slobodi, on svemu ovome prilazi na drugi način. Baveći se temom novih medija uviđa njihove prednosti i njihove nedostatke. Prema vlastitom priznanju sve više i više prepoznaje njihovu tamniju stranu. Ja bih naprotiv rekao postaje zreliji i shvaća da raznorazne slobode ne znače u isto vrijeme i slobodu. Na žalost njegov misaoni tijek još ne dopire do ovoga zbog njegova shvaćanja da je čovjek samodostatan na ovoj zemlji. Moglo bi mu se reći: Zašto slušaš što ti oni kažu?

Opširnije...

Osobno