ZAJEDNIČKA VIJEST

Print Friendly, PDF & Email

Kćeri sv. Pavla, Blagi revolucionar. Sv. Franjo Asiški, Ziral, Mostar – Zagreb, 2003.

O sv. Franji Asiškom napisano je mnogo knjiga. Rijetki su kršćani da barem nešto nisu pročitali od toga bogatstva. Ima i onih izvan kršćanskog kruga koji to čine. Među protestantima čak postoje i njegovi sljedbenici kao redovnička zajednica. I tako sv. Franjo Asiški i dalje neumorno putuje svijetom.

Zajednica sestara Kćeri sv. Pavla iz Bostona zajedničkim je naporom 1978. »napisala« knjigu »Blagi revolucionar. Sv. Franjo Asiški«. Brzo je izbila na popis najprodavanijih knjiga u SAD-u. Zacijelo je tomu više uzroka. Mnogo je ljubitelja sv. Franje i to stvara zajedničku svijest. Knjiga je pisana jednostavnim rječnikom na način donošenja bitnih slika iz Franjina života. Tako se na brzinu može naučiti tko je ustvari bio taj čovjek, koji su najznačajniji događaji iz njegova života. Ovakav način pisanja na tragu je školskog primjera pravljenja knjiga uspješnih u prodaji. Ne smanjuje to, naravno, njezinu vrijednost. Uzet je samo okvir, a ne i duh toga načina pisanja.

Opširnije...

I NAŠA JE TO POVIJEST

Print Friendly, PDF & Email

Zvonimir Čilić (uredio), Lašvanski ljetopis, HKD Napredak, Vitez, 2002.

Držim u ruci knjigu Lašvanski ljetopis. Obujam joj je, rekao bih tako, osrednji. No, domet joj je zacijelo dalek, recimo to odmah na početku. Pritom mi u ušima odjekuju ratna izvješća s prostora Srednje Bosne. Gotovo da do tada i nisam bio u njoj, ali sam je preko tih izvješća itekako upoznao. Pratio sam što se to s njom zbiva i gdje će završiti. Hvala Bogu ostala je na nogama i danas nam govori o svojoj sadašnjosti.

Kako čitamo urednik izdanja i ljetopisac je Zvonimir Čilić, dopisnik Slobodne Dalmacije iz Viteza. Proteklih godina borbe bio je njezin dragocjeni dopisnik. Uvijek čiste misli i britka pera. Zbog toga se njegova izgovorena izvješća neizostavno slušalo, a napisana čitalo. Uvijek mi se činio glas prkosne i hrabre Srednje Bosne, njezin glasnogovornik pun nade. Samo takav čovjek, uz ostala dostignuća, godinama može ispisivati ne samo Lašvanski ljetopis, već i Viteški kalendar i Vitešku ratnu kroniku. Zajedno s drugim vrijednim suradnicima, od kojih je jedan i Željko Kocaj, doprinosi da povijest ovim krajem ne projuri kao bijesni konj, već da ona bude svjedokom opstojnosti i dostignuća jednoga naroda.

Opširnije...

PRIČA O NAMA

Print Friendly, PDF & Email

Anto Marjanović (uredio), Viteška ratna kronika, HKD Napredak, Vitez, 2001.

Dok nastojim prikazati knjigu koja je preda mnom, jesen ispod mog prozora otkida lišće sa stabla i nemilosrdno ga baca na zemlju. No, znam da će to stablo opet oživjeti u proljeće i biti kao i prije. To me usrećuje i daje mi nadu. Slično je i s ovom knjigom. Sama naslovnica nas nemilosrdno uvlači u govor u knjizi. Križ naslikan jarkim bojama, lijes, u njemu dijete ili, još bolje, ljudsko biće, okolo obitelj. Upravo su to svakodnevne slike ljetopisa pred nama. Nije sve to bilo tako davno, a kao da je bilo ne znam kada. Još u nama odzvanja pitanje s početka krvavog sukoba: pa zar se baš sve ovo moralo dogoditi?

Opširnije...

MALE VELIKE RIJEČI

Print Friendly, PDF & Email

Pero Pavlović, Sunčeve prelje, HKZ-Hrvatsko slovo, Zagreb, 2001.

Ima li danas pjesnika? Ima, i to dovoljno. Objavljuju na sve strane. Čitaju li im se knjige? Hm!

Ovako nekako mogli bismo ukratko ocrtati stanje današnjeg pjesništva. Nešto se ne podudara. Ili pjesnici ne razumiju zbilju i čitateljstvo ili oni ne razumiju njega! Ne znam što bi drugo bilo.

Jedan od onih pjesnika koji se trudi razumjeti svijet oko sebe svakako jest Pero Pavlović. Čini to ustrajno iz knjige u knjigu. Samo on zna kako ga je zbog toga prihvaćala kritika koja se danas nerijetko nametnula kao službena. No, važno je da je ustrajao i da nas obogaćuje svojim spoznajama. Vidi se to lijepo po njegovoj zbirci izabranih pjesama »Sunčeve prelje«. Namjesto crnila, zatvorenosti, zgusnutosti čemu se priklanja velik broj današnjih pjesnika, on pokušava svjetlom obasjati život oko sebe. Rabi riječi koje smo možda već zaboravili ili ih izgovaramo tako rijetko da jednostavno ne znamo kada je to zadnji put bilo. Kroz te riječi zrcali se naše djetinjstvo, zrcali se naša mladost, zrcali se naš život. Ako smo se rodili u drugačijim uvjetima nego Pavlović, ne će nam to biti prepreka za razumijevanje njegova pjeva. U svakome od nas odjekuje ljepota, priroda, stanja ushićenosti i radosti. Treba ih samo prepoznati i ne bojati se iznijeti ih na svjetlo dana.

Opširnije...

Osobno