NA POTOKU

Print Friendly, PDF & Email

Krajem dvadesetih i početkom tridesetih godina prošloga stoljeća njih dvoje nije baš mnogo znalo o trenutnim političkim okolnostima. Načuli su od starijih da je nekada bilo nekih Turaka, pa da su djed i otac išli u neki Prvi svjetski rat, da trenutno tuku i ubijaju jugoslavenski žandari (ali o tome se govorilo prilično tiho), i to je to. Njihovo je bilo čuvati ovce i ići u školu koliko se stigne. Stariji su brinuli o ostalim stvarima.

Najradije su kretali na ispašu oko potoka Lukoća. Nije to uvijek bilo moguće, ali su jednostavno koristili svaku priliku. Trava je tu bila dobra, ovce su se mogle najesti, a oni su se igrali i pričali duge priče. Za objed se znalo naći i komadića slanine koju su pekli na vatrici i onda je slasno jeli. Bistra voda potoka ublažavala im je žeđ. Činilo im se da je onaj raj o kojemu su učili na vjeronauku morao biti upravo ovdje.

Drugi svjetski rat nije mario za seosku idilu. Nahrupio je iznenada jednoga dana, i oni već poprilično odrasli razumjeli su što se zbiva. Raspala se mrska Jugoslavija, pojavila se hrvatska država, tamo u šumi prijetili su četnici i partizani. Ali živjelo se. Kaja je otišla na fakultet u Zagreb, Ćipa je ostao kod kuće. Završiše dani zajedničkog druženja, počeše oni s opasnijim življenjem.

Opširnije...

GENERALOVA SUZA

Print Friendly, PDF & Email

Vukla se već druga ratna godina. Više-manje nitko nije napredovao, ali su se zbog toga nemilosrdno tukli. Mrtvih je bilo na sve strane. Netko je morao pobijediti u ovoj nepotrebnoj krvavoj utakmici.

Činilo mu se upravo tako. Umjesto da žive, zabavljaju se, stvaraju nešto novo i veliko, oni nasrću jedni na druge. I u tome koriste sve svoje sposobnosti. Uistinu su Englezi zakuhali gadnu kašu. Nije jasno, možda nisu oni, ali jest netko njima vrlo blizak. BBC je već bio spreman snimiti što se dogodilo. A Britanci su sve pustili u javnost kad im se učinilo da je najbolje. Puno podudarnosti da ne bi bilo i istine.

»Kota 561 ponovo je u našim rukama. Razbili smo ih. Zapamtit će kad su se drznuli krenuti na nas.«

Satnikov glas prenuo ga je iz razmišljanja. Dopadao mu se taj čovjek. Jednostavan, pošten i borben. Na njega si se uvijek mogao osloniti. Stipan je znao što hoće i kamo pripada.

Opširnije...

U NJEZINIM OČIMA

Print Friendly, PDF & Email

Vozio je polagano ulicama Chicaga. Razmišljao je o svome životu. Nekada je bio zrakoplovac, sada je franjevac, svećenik. Je li krivo odabrao? Ma nije, unatoč svim ovim nerazumijevanjima zadnjih dana. Ne ide mu trenutno najbolje s crkvenim odborom. On želi jedno, oni drugo. Poglavari zajednice izgleda staju na njihovu stranu. Valjda im se tako čini lakše. Premjestit će ga na neko drugo mjesto, tu dovesti onoga tko će jednostavnije podnositi ljude u crkvenom odboru i stvar riješena. Ali, je li stvarno riješena? Daleko od toga, prijepor se samo odgađa i ništa više.

Opširnije...

U ŽRVNJU

Print Friendly, PDF & Email

»Tata, ja bih na utakmicu Hrvatskog bojovnika! Možemo usput posjetiti i tetu Miru.«

»Sine, znaš li ti gdje igra Hrvatski bojovnik? To ti je...«

»Znam gdje je to!«

»A onda zbog čega ići gledati baš njega? Otkad si ti promijenio momčad za koju navijaš? Uz to, daleko je to, nađi nekog bližeg!«

»Pričao mi o njemu onaj tvoj iz HSP-a. On kaže...«

»Stani. Moja stranka nije HSP. Ne miješaj to. I okani se bavljenja politikom.«

Attachments:
Download this file (u-zrvnju.pdf)u-zrvnju.pdf[ ]1463 kB

Opširnije...

Osobno