TRI SLIKE, A MOŽE I ČETVRTA

Print Friendly, PDF & Email

Svakodnevno se oko nas zbiva mnoštvo događaja. Ako želimo shvatiti gdje smo i što smo, onda iz te šume trebamo izvući one ključne i obogatiti se novom spoznajom. To dobro znaju odnarođeni mediji pa nas zasipaju mnoštvom vijesti da ne bismo prepoznali prava događanja i da bi nas pomoću ubačenih krivih spoznaja odveli na pogrješnu stranu. Ali pobijedili smo u Domovinskom ratu, pobijedit ćemo i sada. Krenimo sada nekim redom.

Slika Prva. Mons Milan Simčić doživio je 70 godina od svećeničkog ređenja. Puno je to i za jedan život, kamo li za svećeničko djelovanje. Proveo ih je uglavnom u inozemstvu, u Rimu. Krajem Drugog svjetskog rata unovačili su ga jugokomunisti pa je morao sudjelovati u završnim ratnim pothvatima. Nakon toga odlazi u Rim dovršiti teološke studije gdje i doktorira. Želio se vratiti kući u Istru, ali jugoslavensko veleposlanstvo, odnosno ambasada, ne da mu njihov »pasoš«. I žestoko su se prevarili. Simčić im postaje opasniji u inozemstvu, nego kod kuće. Stupa u vatikansku diplomatsku službu. Redaju se pothvati. Počinje i Drugi vatikanski Koncil. Sudjeluje na njemu. Rađa se tada i Ostpolitik, ili približavanje komunizmu, vatikanskog Državnog tajništva. Mnogi od onih koje je trao komunizam ustali su protiv toga pa tako i Hrvati. Ali živjeti se moralo i pronalaziti nove puteve za to. Inače, na Drugom vatikanskom saboru tražila se osuda komunizma i to je pokrenuo hrvatski isusovac Stjepan Tomislav Poglajen. Ubrzo su nastupili i pregovori između Svete stolice i Jugoslavije. Urodili su poznatim Protokolom iz 1966. Bilo je u njemu odredbi koje se nisu sviđale hrvatskim svećenicima u iseljeništvu. Zbog toga je njih 70 potpisalo prosvjedno pismo, među njima naravno i Simčić, kao prvi da ohrabri druge. Budući da je radio u Rimskoj kuriji, trebao je biti kažnjen ali se za njega zauzeo kardinal Ottaviani. Nije mirovao ni kada su velikosrbi početkom devedesetih napali Hrvatsku. Uvijek je znao tko je i što je, bez obzira na posljedice.

Opširnije...

KATARZA, NAŠA

Print Friendly, PDF & Email

Nema turista na Starom mostu u Mostaru. Vijest je to koja kruži medijima. Dotle pošast zvana koronavirus opet počinje harati. Osjećaju to i u Svetištu Kraljice Mira u župi Međugorje. Mnogi od njih posjećivali su u Mostaru i franjevačku crkvu Sv. Petra i Pavla, obnovljenu nakon velikosrpskog razaranja, pa produživali za Stari most. No, to se preskače u medijskim vijestima, turisti valjda padaju s neba. Ništa čudno. Ta za Mostar, i samo za njega, već dugo vladaju pravila skrojena na diskriminatorski način. Učinio je to Paddy Ashdown, poznat po svojoj ulozi u »Bloody Sunday« u Sj. Irskoj o čemu pjeva glazbena skupina U2. Naučio je tući katolike na njihovoj vlastitoj zemlji. Njegov nakaradni ustroj Mostara kasnije pripisaše predstavnicima političkih stranaka. Oni bi sve to mogli izglačati kad bi htjeli, bla, bla, bla. Za Travnik nešto takvo slično ne vrijedi, iako je tamo stanje u društvu slično, samo što su u manjini umjesto Bošnjaka Hrvati. Zbog toga neki rekoše da će sporazum poduprijeti tek onda kada oba ta grada budu ustrojena na isti način. Što će biti, vidjet ćemo. No, da treba ustrajati, treba. Ne smijemo se nikada predavati. Domovinski rat donio nam je slobodu i trebamo je pomno čuvati.

Opširnije...

HVALA VAM

Print Friendly, PDF & Email

Izbori za Hrvatski (do Račana i njegovih hrvatski) sabor pred vratima su. Sam postupak i dalje je duboko nepravedan unatoč nekim odlukama Ustavnog suda. Hrvatska je najprije podijeljena na izborne jedinice, umjesto da je sama jedna izborna jedinica. Manjine imaju zajamčen broj mandata pa makar njihov kandidat dobio samo jedan glas, od samoga sebe. Hrvati u BiH te iseljeništvo mogu glasovati na malom broju mjesta često vrlo udaljenima, umjesto da se omogući elektronsko glasovanje. Ne ćemo nabrajati dalje, radije pročitajmo komentar don Ivana Miklenića u zadnjem broju glasa Koncila gdje on govori o odgovornosti i neodgovornosti političkih stranaka, odnosno proziva redatelje iza zavjese. Unatoč svemu na izbore treba izići i učiniti što se učiniti može. Nema predaje, samo borba do pobjede, kao ono nekada u Vukovaru. Ona jamačno dolazi kad-tad. Doći će dotična i u BiH gdje Bošnjaci, ili neki u njihovo ime, nastavljaju s neodgovornom politikom.

Opširnije...

A ZBOG ČEGA NE BISMO?

Print Friendly, PDF & Email

Vrijeme se uzjogunilo pa nikako da se pomoli sunce, iako lipanj grabi prema svome kraju. Ugledalo se u društvo, što li. Ni tamo prilike nikako da se smire.

U SAD-u veliki pobornici ljudskih prava, Demokratska stranka, u liku svoga predsjedničkog kandidata Joea Bidena prijete vojskom ako Trump ne bude htio otići. Čudna shvaćanja demokracije. Tako se ponaša i Antifa koja nastavlja divljati američkim gradovima. U Seattleu je uspostavila »autonomnu zonu« s graničnim zidom i deportacijama. Ti zidovi nešto su manji nego oko vlasništva njihovih idola Hillary Clinton, Baracka Obame, Elizabeth Warren, Andrewa Cuoma, Billa Gatesa... No, narast će kako je krenulo. Zaustaviti ih mogu samo svjesni građani. Oni u Londonu tako čine. Dosta je nasilja i rušenja spomenika. Treba se uljuđeno ponašati, bez obzira na razlike u mišljenjima.

Opširnije...

Osobno