HRVATSKI SAN

Print Friendly, PDF & Email
Sanjali su svoje snove i otišli preko oceana, ili barem neke velike rijeke. U domovini im je bilo tijesno, jer je tu carevao neljudski jugokomunizam. Tamo kamo su došli uletjeli su u nečiji drugi san, kao recimo američki, kanadski... Početkom Domovinskog rata počeli su se vraćati pa su prestali kad jugokomunisti ponovo dođoše na vlast. Njihovim padom, valjda, ovih dana eto nam ih polako opet. I budite dobrodošli, ma što god mislili zapjenjeni apatridi po medijima.

Jedan što se vrati, Tihomir Orešković, mogao bi nam postati predsjednik Vlade. Jedna se vratila već prije, Kolinda Grabar Kitarović, koja nam je postala predsjednicom. Treći čovjek na vrhu, Željko Reiner, nije nikuda odlazio, ali je isto tako naporno u životu radio i ovih dana postao predsjednik Hrvatskog, najavi uskoro državnog (dabogda mu se pozlatilo), sabora. Za Božić svo troje ugledasmo na sv. misi, gdje se nađoše, barem tako posvjedočiše, ne iz običaja već iz uvjerenja. Konačno da i to doživjesmo. Kršćanstvo u miloj nam Hrvatskoj izlazi iz geta kamo su ga stjerali ne samo oni, nego i mi.

Opširnije...

»ILI MI ILI ONI«

Print Friendly, PDF & Email
Ljubovo. Nikada prije tu nisam bio. Svježe je, ličko jutro. Bojovnici krenuli na hodočašće prema Udbini, jer Dani su hrvatskih mučenika. Imam čast sudjelovati u molitvi. Tu su ginuli njihovi suborci. Njih dvadesetak. U Oluji. Polegli spomenici ledinom kao njihova mrtva tijela. Kažu da se spremaju podignuti im jedan jedini, veličanstven. Unproforcima će to navodno učiniti njihovi. Njima dvojici. Jedan za trajanja borbi izišao iz bunkera, ranilo ga, drugi ga pokušao spasiti pa zaglavio. Ne zna se od čijeg oružja. Kao da je to važno. Njih hrvatska vojska nije mogla spasiti, iako su njihovi suborci prije toga spasili čitavo hrvatsko selo Podlapaču. Oni iz Sračkova sela, susjedi, poveli ih na stratište. Ispriječili se Unproforci, Česi, Slovaci. Pa onda opet po drugi put. Danas se posjećuju i zajedno ljetuju. Mi Hrvati smo im zahvalni. Neki drugi, opet tu u blizini, nisu bili zahvalni austrougarskom kapetanu Laudonu. Pomagao im. posadio hrastovu šumu da im ne nosi zemljište, podigao veličanstvenu crkvu na grobu svojih dvoje neprežaljene djece. Uzalud. Crkvu su mu pokušali minirati tamo u Drugom svjetskom ratu. Spasio ju je tvrdi kamen od kojega je sagrađena. Ali su zato onda tu zatvarali svoju stoku, odnosili kamenje koje se moglo odnijeti.

Opširnije...

UZ BRDO

Print Friendly, PDF & Email

Prebirem malo medije. Jedan naslov: »Blokiraju« se Gospine poruke iz Međugorja. Drugi naslov: Na brdu Križevac proslavljen blagdan Uzvišenja Križa Kristova. I to je to. Događaji, već nekoliko desetljeća, u župi Međugorje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Ili im se protiviš ili ih prihvaćaš. Tako uglavnom pristupamo ovoj problematici. A meni se čini da treba uvesti i treći pogled koji je zapravo sadržan u prethodna dva. Preispitivanje. Što valja, a što ne. Rečeno svetopisamskim rječnikom, odvajanje kukolja od žita. Što tu ima lošega? Ništa. Uči nas tome i Božja i naša ljudska mudrost.

Opširnije...

OSINJAK

Print Friendly, PDF & Email

»A'mete, pucaj, šta čekaš!«, razlijegale su se visoravni riječi iz romana »Medaljon« Anite Martinac. Ahmet je bio oznaš i tih je dana lovio i ubijao ljude po svojoj volji. Manda je bila majka četvero male djece koja je pomogla ranjenom čovjeku, Ahmetovoj lovini. On je dugih, mračnih jugokomunističkih godina slovio kao junak i častan čovjek, ona kao fašistkinja. A mi smo na Bilima, između Mostara i Širokog Brijega, obilježavali Europski dan sjećanja na žrtve totalitarizama: nacionalsocijalizma, fašizma i komunizma.

Ne prođe dugo i u medijima u hrvatskom društvu suknu polemika oko pozdrava »Za dom – spremni«. Preko 3.000 potpisnika, redom vrsnih intelektualaca, među njima neki biskupi i svećenici, preporučiše hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović i predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku da taj pozdrav počne rabiti hrvatska vojska. Kao da su dirnuli u osinjak. Malo smirena govora u reagiranjima s različitih strana, a previše postupanja po davno izrečenoj jugokomunističkoj osudi.

Ne želim biti sudac i izreći pravorijek glede svega ovoga. Očekujem da stvar u svoje ruke preuzmu intelektualci, a političari da im omoguće nesmetan govor. Na taj način shvaćam i potpisnike. Već nam je svima dozlogrdila nametnuta šutnja. Da se ne vraćamo previše nazad, spomenimo samo Joea Šimunića i Marka Perkovića Thompsona. Prvoga su kaznili zbog spomenutoga pozdrava, i to još oni iz Europe, drugome brane nastupati i pokušavaju ga kazniti, ovi tzv. naši. A mi bismo trebali šutjeti, kao i na bezbrojne druge primjere, zapravo ovo s pozdravom je potpuno beznačajno ako bismo to gledali odvojeno od svega drugoga. No, to je vrh ledenoga brijega.

Opširnije...

Osobno