BILI SU, BILI SMO TU

Print Friendly, PDF & Email

Gledao sam to okupljeno mnoštvo. nazočilo nas je oko 50-ak tisuća, tako sam računao. Austrijska policija kasnije mi dade za pravo, ali ne i ovi naši u medijima. Za njih okupljenih bijaše upola manje. Sjedeći pred tv zaslonima valjda su ih brojili, što li, a austrijska policija to nije uspjela ni iz helikoptera. I sve ovih dana bi tako. Uzalud oči, uzalud pamet, oni su trubili o čistoći jugokomunista i o ćudorednoj nakaznosti onih pobijenih, tu na Bleiburškom polju, duž Križnih puteva i tako do Domovinskog rata. Hajde, nije mi čudno za one koji su ubijali i bili sprovodnici tih razoružanih ljudi, ali mi čudno za medije koje svi koristimo. Lažu li, lažu, kao da su završili školu kod guratelja novog svjetskog poretka. I naizgled nikome ništa. Oni su ćudoredne okomice, mi ostali smo oni s te bleiburške poljane na koje treba navaliti svime što dođe pod ruku pa tko ostane.

Opširnije...

U PROCIJEPU

Print Friendly, PDF & Email

Skupina Occupy Croatia, ili kako bismo ih već mogli nazvati, doživi prošle subote težak poraz. Mislili krenuti prema hrvatskim braniteljima, prosvjednicima u Savskoj 66 u Zagrebu, ali ih na Trg bana Jelačića dođe samo 6, neki kažu da je i to mrvicu prenapuhano. Novinara i redarstva bi puno više, pripremili se za najavljeni »povijesni događaj«. Tako ti je to s poviješću. Nikako da krene željenim pravcem i dotični odlepršaše u zaborav.

Opširnije...

VALOVIMA KULTURE SJEĆANJA

Print Friendly, PDF & Email
Neki dan bi veliki skup u Zagrebu, na Trgu bana Jelačića. Branitelji već počinju brojati 200 dana od kada se smjestiše pod šator ispred Ministarstva branitelja u Zagrebu. Rekli su da se bore za dostojanstvo svojih sudrugova i sebe, a ovim skupom da se bore za popravljanje položaja trenutno različitih potlačenih u državi Hrvatskoj, državi kakvu oni jamačno nisu sanjali tijekom dugih ratnih godina. Trenutno vladajući, koji izgleda ne će još dugo, proširiše okolo priču da oni zapravo ne znaju za što se bore, da nisu dorasli političkom trenutku. Biskup Šaško, govoreći pred početak skupa, u duboko ispunjenoj katedrali, saže sve u izričaj: »Oni osjećaju kako se režu grane koje su sposobne donijeti dragocjene plodove i pokazivati istinske hrvatske vrijednosti izrasle na stablu kršćanske kulture«. Čujem kako mu spomenuti političari jednako poručuju da nije dorastao političkom trenutku. Očito su takvi, ne samo oni iz katedrale, nego i oni koji se iskupiše na Trgu dičnog nam bana.

Opširnije...

TKO KOGA, JOŠ JEDANPUT

Print Friendly, PDF & Email

Još mi se vrte glavom one Milanovićeve riječi: »Ili mi, ili oni«. Čovječe! O čemu ti to pričaš? Propustio si Domovinski rat, pa bi sad malo, čega, adrenalina? Ipak se tu radi o nečemu drugom. U dotičnome proradio jugokomunistički poratni politički komesar, podrazumijeva se, ono kad su oni došli. Drukčije jednostavno ne zna, jer mu je to u genima. Potpuno mu sliči Slavko Goldstein, ili on njemu, svejedno. Razlika je jedino u tome što je Goldstein s njima bio »po šumama i gorama«, pa mu otišlo na to. Ovih dana dade opsežan interview Jutarnjem listu. Iako obično ne čitam takve stvari, ovo sam ipak pročitao. Jugokomunisti nastavljaju svojim putem. I njemu se, kao i bivšem Josipoviću, počele priviđati neke ustaške zmije. A Hrvati samo žele živjeti sebe kao narod i ništa više. S jedne strane nije mu ni zamjeriti. Malo je Židov, malo Jugoslaven, malo Hrvat, na kraju ni sam ne zna što je, kako sam kaže. I onda s toga motrišta želi presuđivati. Ne ide to tako, Slavko. Mora se drugome dopustiti potpuna sloboda, a ne samo tražiti je za sebe i za svoje. Kad se tako postupa, onda nikakve zasluge ne mogu izbrisati 10. mjesto Josipa Broza Tita na ljestvici suvremenih zločinaca. Međutim, Goldstein je mišljenja da se to može time izbrisati. Nije stoga čudno da ne razumije suvremena gibanja u hrvatskom narodu.

Opširnije...

Osobno