RASPLAMSAJ OLUJE U PJESMI I SRCU, 2021.

Print Friendly, PDF & Email

ULICAMA TOGA GRADA

Razlomljeno vrijeme, razlomljeni grad,
i nadalje s ratnim ožiljcima na licu,
s dušom koja u ritmu jeseni diše.

Pred Kosačom uobičajena večernja vreva,
puno pasa i nešto djece oko spomenika palima,
tu gdje je trebala ponosno stajati katedrala.

Na platane prilijepljene svježe osmrtnice,
Austro-Ugarska je odlepršala još davno,
kao da mi šapću okolne oronule zgrade.

Ne bih danas pošao nijednim mostom,
zamišljam predturske crkve u okolini,
u gradu Mostaru Neretvom kupanim.

Putuje on njome dolje prema jugu,
pozdravljaju ga kršni Neretljani,
svoji na svome svim silama unatoč.

Opširnije...

NE DAJ

Print Friendly, PDF & Email

                     Matei Jelić

Nakon prvoga plača,
nakon prvoga jasnog pogleda,
na vrh ti jezika sjeda riječ.
Hrveš se s njom danima,
onda je nenadano izbaciš,
a oni su nasmijani i sretni.

U muci konačno si ju rodio.

Godinama ju kasnije pitomiš,
daješ ju i primaš istodobno,
onda kažu da si odrastao,
možeš sjesti u društvo s njima.

Ona te učinila čovjekom.

Stoga što god bilo, čuvaj riječ,
ne daj da ti je bahato uzmu.
Ako treba, umri zajedno s njom,
bez nje si već mrtav iako hodaš.

Opširnije...

NA PUTU PREMA NJIMA

Print Friendly, PDF & Email

Stopu po stopu gazili smo gustišem,
uvjeravali su nas da je bez mina,
bilo je to tamo negdje oko podneva,
u Promini, u Mratovu, kod Radasa.

Šutio sam i osluškivao vrijeme.

Ako je istina, svjedočenja kažu da jest,
onda su ih vodili ovim putem, svezane,
njih Hrvate, braća Hrvati podrijetlom.
Fra Radoslava Vukšića, ravnatelja gimnazije,
fra Fabijana Paponju, marnog profesora,
fra... nepoznatog jednoga, do sada,
te tri puna kamiona nevoljnoga puka.
Pričalo se odvajkada tako u selu.
Njih trojica odbaciše papiriće s imenima,
zrnca krunice, dijelove odjeće,
što puk revno skupi i pomno sakri.
Gonili su ih kao stoku na klanje,
da što prije dovrše taj dosadni posao.

Opširnije...

Osobno